'Uskoro će blizu Zemlje proći 6 potencijalno opasnih asteroida'

Za razliku od tsunamia, hurikana, poplava i potresa, asteroidi su, ako se otkriju dovoljno rano, jedina prirodna katastrofa koju bi zaista mogli spriječiti, rekao je astrofizičar Stefan Cikota (29). 

Braća blizanci Stefan i Aleksandar (29) Cikota iz Osijeka mladi su astrofizičari koji su dosad otkrili 3300 asteroida. Kao jedan od potencijalno opasnih objekata koji ima veliku vjerojatnost udara, Stefan ističe asteroid Apophis koji se očekuje 2068. godine, no nadodaje  kako je vjerojatnost 1:1000000.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Sljedećih 365 dana će proći šest potencijalno opasnih asteroida (većih od oko 300 metara) blizu Zemlje, na udaljenosti manjoj od 10 udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Sljedeći je 2017 CS, s bliskim susretom 29.05. ove godine. Dakle, asteroidi često prolaze u našoj izravnoj blizini, ali orbite su im dobro utvrđene i vjerojatnosti udara relativno male, kazao je Aleksandar.

Fascinirani asteroidima od mladih dana

Braća su u razdoblju između 2006. i 2009. godine na španjolskoj zvjezdarnici La Sagra, osim asteroida, otkrili tri kometa, Marsov trojanac (jedan od četiri do sad otkrivenih) te još niz zanimljivih svemirskih objekata. Njihova fascinacija asteroidima započela još u mladim danima.
- Za bavljenje astrofizikom potakla me znatiželja o neistraženim fundamentalnim pitanjima poput nastanka svemira i života. "Bog nas je stvorio" mi nije bio zadovoljavajući odgovor, rekao je Aleksandar dok Stefan ističe kako mu je prva motivacija za bavljenje astronomijom bila promatranje kometa Hale-Bopp 1997. godine.
- Započelo je na potpuno amaterskoj razini uz jako puno rada. Na zvjezdarnici u Višnjanu sam učio prve korake u znanstvenoj metodi i ušao u pravi svijet znanosti, kazao je Stefan, a Aleksandar nadodao kako bavljenje astrofizikom mogu zahvaliti Koradu Korleviću i Višnjanskoj školi astronomije.

Braća često zajedno surađuju na projektima i znanstvenim člancima i ističu kako u njihovom odnosu nikad nije dolazilo do nadmetanja već naprotiv, uvijek je vladala suradnja.

Obojica spremaju doktorat

Aleksandar trenutno radi na doktoratu na ESO u Garchingu gdje se bavi se spektropolarimetrijom supernova, dok je Stefan nastavio raditi u području malih tijela Sunčeva sustava te radi na doktoratu iz astrofizike na PMF-u, i vanjski je suradnik na Institutu Ruđeru Bošković kao i asistent na FER-u. Od 3300 asteroida koliko su otkrili, braća su nekoliko desetaka njih i imenovala. Imena su različita, od nobelovaca do raznih suradnika, a asteroid 187700 odlučili su nazvati po glavnom gradu Hrvatske.
- Jedan asteroid smo nazvali „Zagreb“, u fazi kada smo odlazili iz Zagreba u inozemstvo. Zagreb je bio jedan od rijetkih glavnih gradova bez asteroida nazvanom po njemu. U tom gradu proveli smo osam godina života i željeli smo mu ostaviti „poklon“, istaknuli su blizanci.

Glavni cilj svih potraga za asteroidima jest otkriti objekte koji su potencijalno opasni za Zemlju. Procedura otkrivanja asteroida obuhvaća snimanje jednakog dijela neba tri puta tijekom noći, na kojemu se metodom „blinkanja“ pronalaze svi objekti koji se gibaju među zvijezdama. Kada se pronađe objekt koji se giba među zvijezdama, vrše se mjerenja njegovog položaja na nebu i sjaja, te u bazi podataka centra za mala tijela Sunčeva sustava provjerava je li objekt već poznat. Sve nepoznate objekte potrebno je potvrditi sljedeću noć. 

Opasni su oni veći od oko 140 metara

Iako objekti veličine šake u prosjeku svakih dva do tri sata negdje ulijeću u atmosferu, uzrokujući sjajne bljeskove na nebu, takvi objekti brzo se raspadaju i ne uzrokuju štetu.
- Objekti promjera jedan metar u atomsferu ulijeću prosječno jednom mjesečno. Njihovo raspadanje na visinama od 20-30 kilometara usporedivo je detonacijama manjih nuklearnih projektila, kazao je Stefan. Potencijalno opasni asteroidi su svi asteroidi veći od oko 140 metara. Takvi asteroidi mogu prouzrokovati lokalno znatnu štetu.
- Promjer asteroida koji je 1908. godine eksplodirao u atmosferi iznad Tunguske šume u Sibiru i polomio drveće bio je između 60-190 metara. Veliki asteroidi klase iznad 500 m pored Zemlje prolaze relativno rijetko. To su objekti koji mogu načinit štetu na globalnoj razini i njih se redovito promatra, kazala su braća. Stefan ističe kako su ere između geoloških razdoblja granice nekih većih prirodnih katastrofa, kao što je bilo prije 65 milijuna godina u razdoblju Kreda-Tercijar kada je asteroid promjera 10 kilometara udario u poluotok Yucatan i uzrokovao izumiranje mnogih vrsta. 

Postoje samo teoretske ideje kako se obraniti

- Zanimljivo je kako je do prije 20-30 godina bilo potpuno nezamislivo da asteroid veličine planine može pasti na Zemlju. Tek od nedavno se na asteroide obraća posebna pozornost, razumijevajući da su realna opasnost za Zemlju, nadodao je Stefan. Iako još ne postoji konkretni program obrane od asteroida, postoje teoretske ideje o taktikama obrane.
- Trenutno nije otkriven objekt koji prijeti skorim udarom u Zemlju, ali imamo popis kandidata koji, zbog njihovih bliskih susreta sa Zemljom, zahtijevaju pozorno praćenje u budućnosti. Za sada postoje samo teoretske ideje kako se obraniti od asteroida. Te ideje često podsjećaju na filmske scenarije – od gađanja asteroida nuklearnim projektilima, korištenje raketnih pogona ili gravitacijskih traktora kako bi asteroid skrenuli s orbite, pa sve do primjene snažnih lasera. Trenutno nijedna država nije spremna preventivno ulagati u tehnike obrane, no važno je znati da su mnoge ideje detaljno razrađene i teoretski izvedive. Projekt obrane od asteroida vrlo je skup i u slučaju nužde to bi morao biti globalni pothvat, rekli su blizanci. 
Posebno su se osvrnuli na stanje u hrvatskoj znanosti i gdje stojimo u svjetskim okvirima.
- Sve članice EU su članice Europske svemirske agencije - ESA, osim naše zemlje. Hrvatska znanost je u problemima jer nema spoja između gospodarstva i znanosti. Zbog toga nedostaje prava motivacija da se ulaže u znanost. Ključno je spojiti znanost i industriju, te poticati one znanstvene projekte koji bi mogli biti od izravne gospodarstvene koristi, rekao je Stefan.
- Država ne ulaže dovoljno u školstvo niti znanost, ali zahvaljujući financijama iz Europskih fondova i samoinicijativih pojedinaca, u Hrvatskoj postoji nekoliko kvalitetnih istraživačkih grupa koje rade kompetitivnu znanost, nadodao je Aleksandar.