DIO 1 - Da bi se malo bolje razumijelo problem oko Gavrilovića, i pokazalo da Georg Đuro Gavrilović i nije baš tako neporočan biznismen kakvim su ga se trudili pokazati mediji svih ovih godina DOSAD,, nego samo jedan od plejade bahatih i licemjernih tajkuna, - potreban je malo veči tekst. Pa ko nema strpljenja i živaca nek ne čita. Inaće priča o Gavriloviću NIJE tek „još jedna tipična hrvatska priča“ o privatizacijskoj pljački – ona je PRVA, ciljano izvedena i za sobom je ostavila ogromnu štetu. Kao i u svakom velikom kriminalu, i u otimanju Gavrilovića sudjelovalo je mnogo imena, sve redom onih koji su obećavali prosperitet i boljitak da bi istovremeno obmanjivali radnike i pljačkali što nisu niti stvarali niti im je pripadalo pred zakonom..... . U Wikipediji o Tvornici Gavrilović d.o.o, piše ovo: Gavrilović d.o.o. je hrvatska tvrtka za proizvodnju mesa i mesnih proizvoda. Tvrtka je utemeljena 1690. godine u Petrinji kao mesarski obrt. [1] Nakon Drugog svijetskog rata nakon nacionalizacije od strane komunista tvrtku su oduzeli tvornicu a vlasnika osudili na doživotan zatvor. Medutim novi vlastodršci nisu mijenjali mrsko im ime. Gavrilović je sa sinom 1957. uspio pobjeci u Austriju. Nacionalizirana tvornica nastavila je desetljećima proizvoditi i prodavati pod starim receptima i uspješnim obiteljskim brendom mesne proizvode, ali ne piše da se do 1945. ta strara tvornica Gavrilović sastojala od 3 stare zgrade u centru Petrinje, a tvornica nama svima poznata izgrađena je POSLIJE 2. SVJ RATA, i to na potpuno drugoj lokaciji od one prije 2. svjetskog rata, I do početka domovinskog rata i pretvorbe rata, Gavrilović je, sa svom infrastrukturom te pokretninama i nekretninama vrijedio oko 3 milijarde dolara..........