Panika često vodi do ozljeda i kompliciranja cijele situacije, pa je dobro proučiti što možete učiniti da se zaštitite i kako si pomoći u prvo vrijeme, kako biste smanjili rizik od još veće štete
DETALJNA OBJAŠNJENJA
Potres: Proučite kako se zaštititi te što vam se događa, to može pomoći da izbjegnete paniku
Prošla 2020. godina bila je iznimno stresna jer smo se suočili s potresom i lockdownom zbog pandemije, a potom je uslijedio razorni potres na Baniji. Ljudi koji su ionako bili pod pritiskom zbog financijske neizvjesnosti i straha od bolesti, sad su se morali nositi i sa strahom za život te gubitkom imovine. No velike katastrofe čovječanstvu nisu nepoznate i uvijek smo pronašli način da ih prebrodimo. Stručnjaci savjetuju kako je najvažnije suspregnuti osjećaj straha i ne dopustiti panici da zavlada našim životom.
POGLEDAJTE VIDEO: Ljudi strahuju od poplava i urušavanja jer je potres oštetio nasipe kraj Kupe i Save
Pokretanje videa...
01:35
- Prije svega valja suzbiti paniku - objašnjava Dražen Štajduhar, načelnik sektora za smanjenje rizika od katastrofa u Ravnateljstvu civilne zaštite.S njim se slaže i prof.prim.dr.sc. Zvonimir Lovrić, glavni tajnik Svjetske udruge vojnih kirurga i bivši ratni kirurg tijekom Domovinskog rata te ističe kako kod svake takve katastrofe valja primijeniti načela ratne medicine.
- Kakva god katastrofa bila, najvažnije je sačuvati hladnu glavu jer panika vodi do ozljeda i kompliciranja cijele situacije. Stoga je važna edukacija i ljudi moraju znati kako se ponašati prilikom pojedinih situacija kako bi izbjegli paniku. Isto tako, u načelima hitnog zbrinjavanja svaki čovjek mora misliti prvo na sebe jer živ i neozlijeđen može pomoći drugima - ističe Lovrić.
- Nakon prvobitnog šoka, koji se može manifestirati kroz nekontrolirano drhtanje ili povišenu temperaturu, javljaju se panična tjeskoba (pojačano znojenje, lupanje srca, crvenilo), a ponekad i djelomična ili potpuna amnezija vezano za događaj. To mogu slijediti anksioznost i depresija, ili PTSP - ističu psihologinja Jelena Zadro, suradnica Centra za psihološko savjetovanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta, i psiholog Kristijan Žibrat, asistent na Odjelu psihologije HKS.
Ovo su upute za smanjenje rizika po život
Sve upute vezano uz smanjenje rizika po život građana i štete Civilna zaštita objavila je na Portalu smanjenja rizika od katastrofa.
- Ondje smo objavili letke za građane te se mogu informirati što im je činiti i kako reagirati u svakoj od tih situacija. U svakom riziku postoje tri faze, a odnose se na to što učiniti prije nego katastrofa dođe da smanjimo eventualne posljedice, kako reagirati u vrijeme dok smo zahvaćeni određenom katastrofom i što učiniti poslije kako bismo se eventualno pripremili za neki drugi događaj ili sanirali i smanjili štetu. Iako svaki rizik nosi drugačije postupanje, postoje neki opći savjeti koji se mogu primijeniti u svakoj krizi. Tako prije svega valja suzbiti paniku - objašnjava Štajduhar.
Trokut života
- Iznimno je važno kad osjetite da počinje potres odmah potražiti mjesto uz neki nosivi zid ili potražiti sklonište u tzv. životnom trokutu, ne leći pod stol nego se šćućuriti pored nekog relativno čvrstog stola ili stolca u fetalni položaj. Zamislite stol i kako propada strop ili beton. Kad legnete pod stol, beton će zajedno s površinom stola pasti na vas i zdrobiti vas. Kad legnete pored, ako se stol i zdrobi, ostaje malo prostora, otprilike za debljinu stola i njegove konstrukcije. Također, s druge strane, recimo da je lijevo stol i desno pod, greda će pasti ne pljoštimice, nego pod kutem i tu je tzv. trokut života. Isto vrijedi i ako ste u krevetu kad se događa potres. U tom slučaju se bacite pored kreveta i materijal će pasti dijelom na postelju, a dijelom na pod. Između toga je trokut života. Naime, u traumatologiji uvijek prednost u zbrinjavanju imaju oni s ozljedama unutrašnjih organa i glave, a upravo u tom položaju ćete najbolje zaštititi grudni koš i donekle glavu - savjetuje dr. Lovrić pojašnjavajući kako se u takvim situacijama najčešće javljaju ozljede unutarnjih organa i glave, nagnječenja, prijelomi i kontuzije.
- Bez obzira jeste li ozlijeđeni ili ne, pokušajte odmah po završetku potresa istrčati na otvoreno. Ako ste ozlijeđeni, ondje potražite nekoga tko vam je u stanju pružiti onu osnovnu prvu pomoć do dolaska Hitne, a vrijedi i obrnuto - ako možete, pružite pomoć drugima. Nipošto nemojte trčati ili sjedati u auto kako biste otišli do bolnice. Trčanjem gubite energiju, a u slučaju ozljede sjedanjem za volan riskirate svoj i živote drugih jer možete u vožnji izgubiti svijest. Ako nema nikoga oko vas, sjednite sa strane, pokrijte se i pokušajte utopliti te tako pričekajte pomoć. Netko će sigurno doći - pojašnjava dr. Lovrić ističući kako u takvim situacijama ljude obično vodi dramatičan izgled ozlijeđenih, a ne znanje o njihovom stanju.
Medicinsko osoblje zna što radi
Zato će netko s lakšom ogrebotinom na glavi biti obliven krvlju i djelovati teško ozlijeđeno iako nije životno ugrožen, dok će čovjek s ozljedama unutarnjih organa nerijetko blijed šutke ležati ili sjediti ne zapomažući. Dr. Lovrić ističe da je važno ostaviti djelatnike Hitne koji stignu na teren da u miru procijene situaciju i rade svoj posao jer su educirani kako bi prepoznali ozbiljnost ozljeda.
- Kad ste izašli na otvoreno, pokušajte se odmah informirati kroz medije i sredstva javnog informiranja jer će stručne službe tim kanalima slati obavijesti o daljnjem postupanju. Nipošto ne uzimajte u obzir objave na društvenim mrežama gdje će se širiti lažne informacije i dovesti vas u još veću zabludu i paniku - kaže Dražen Štajduhar.
Ako telefoni ne rade, ne paničarite. Pričekajte neko vrijeme jer je moguće da je sustav pao zbog prevelikog broja poziva i sigurno se radi na njegovom osposobljavanju. U upravljanju kriznom situacijom sigurno će pomoći i fizička sprema, no na njoj je važno raditi godinama.
Psiholozi: Svatko od nas reagira drugačije
Svatko od nas kad se dogodi potres reagira drugačije: Neki će ostati sabrani i povesti druge na najsigurnije mjesto u domu; neki će se uspaničiti i ponašati neorganizirano, dok će se neki zamrznuti i u dilemi oko toga što učiniti, neće učiniti ništa. Bitno je naglasiti da smo svi različiti i da svatko reagira na svoj način, te da su sve emocije i reakcije su dopuštene.
Ne smijemo ih potiskivati, trebamo si dopustiti da ih proživimo i razumjeti da nijedan osjećaj ili reakcija koju doživimo nisu 'pravi' niti 'krivi' – ističu stručnjaci Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS) u tekstu koji je objavljen na stranici fakulteta, u okviru kojega su pobrojane najčešće emocije i reakcije koje se u mogu javiti vezano uz potres kakav smo doživjeli te činjenicu da nam je svima poljuljan osjećaj sigurnosti.
Nakon prvobitnog šoka, najčešće se javljaju panična tjeskoba (pojačano znojenje, lupanje srca, crvenilo), a ponekad i djelomična ili potpuna amnezija vezano za događaj. To mogu slijediti anksioznost i depresija, ili PTSP, ističu psihologinja Jelena Zadro, suradnica Centra za psihološko savjetovanje HKS-a, i psiholog Kristijan Žibrat, asistent na Odjelu psihologije HKS.
Anksioznost i depresija
Ovi osjećaji mogu se pojaviti jer su naši životi bili ugroženi i osjećali smo se izrazito zabrinuto i tužno. Nakon takvog događaja uobičajeno je i to da razmišljamo hoće li se i kada potres ponoviti, te što bi se još moglo dogoditi, jer želimo kontrolirati situaciju nad kojom zapravo nemamo mogućnost kontrole. Za većinu ljudi, simptomi anksioznosti su kratkotrajni i nisu ozbiljni. Anksioznost postaje patološka kad je visokog intenziteta, kad se prenosi na različite situacije, te kada preplavljuje osobu i ometa njezin život. Ako potraje dulje od četiri tjedna, a prate ju i simptom stalnog umora, problemi sa spavanjem, smanjeni apetit, nemogućnost koncentracije i gubitak volje za aktivnostima u kojima smo ranije uživali, svakako potražite pomoć.
PTSP
- PTSP se javlja se jer stalno iznova proživljavamo traumatičan događaj i dolazi do jakog osjećaja nelagode i straha zbog toga, što mogu pratiti flashbackovi, noćne more i zastrašujuće misli. Može se dogoditi da imate potrebu izbjegavati druge ljude, te pod svaku cijenu izbjeći mjesta i objekte koji vas podsjećaju na traumatično iskustvo. Osoba može burno reagirati na sve oko sebe. Na primjer, ako netko nekoliko tjedana nakon potresa zalupi vratima, osoba koja ima PTSP možda će pobjeći u zaklon. To je hipervigilancija (stanje neprestane napetosti) i ona se s vremenom ublažava i nestaje. Ukoliko ne nestane, svakako treba potražiti pomoć, pojašnjavaju J. Zadro i K. Žibrat.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
