Upoznali smo sedam dječaka iz Nazorove, imaju 1 želju: 'Teta, hoću li za Božić imati obitelj?'

Tin, Filip, Darko, Samir, Asmir, Dario i Marko prekrasni su dječaci iz Doma u Nazorovoj. Svi redom imaju roditelje, ali ne i pravu roditeljsku skrb. Zato su ovdje. Osobne priče ovih malih nevinih bića teške su i tužne, u dvije, pet ili trinaest godina, koliko imaju, stalo je više nevolje i boli nego za nekoliko odraslih života. Ovi dječaci, i druga djeca iz Nazorove, trebaju udomiteljsku obitelj, zato ova priča. U domu vrlo lijepo brinu o njima, no to su "tete", koje se mijenjaju u smjenama. Djeci treba obitelj u kojoj će dobiti samo svoj zagrljaj i pažnju. A koliko ljubavi daju, uvjerili smo se i sami.

POGLEDAJTE VIDEO

Pokretanje videa...

03:02

SPOTLIGHT | Video: KanalRi

- Teta, mogu li vas jako zagrliti - pitao nas je Dario (6), ničim izazvan, veseo, zaigran, znatiželjan dječak. U tih desetak sekundi njegove su nam ručice oko vrata "rekle" sve što želi - toplinu, bliskost, nježnost, sigurnost. Zagrljaj koji slama i tjera suzu na oko. U Nazorovoj je trenutačno 80 djece, mališana bez adekvatne roditeljske skrbi, iz "nefunkcionalnih" obitelji - u kojima vladaju neslaganje, loše ponašanje prema djeci, zanemarivanje, pa čak i zlostavljanje, u kojima vladaju razne ovisnosti, vrlo često i nasilje. Dio djece dolazi iz obitelji koje bi željele, ali ne mogu o njima brinuti - zbog velikog siromaštva, bolesti, lošeg psihofizičkog stanja. Kad centri za socijalnu skrb djecu izdvoje iz biološke obitelji, nastoje smjestiti je u udomiteljsku obitelj, no kako je takvih obitelji premalo, djeca završavaju u domovima. Neki od ovih dječaka moći će biti i posvojeni, kad završe sudski procesi.

Podne je, ručak u Nazorovoj privodi se kraju, najmanji će sad na popodnevno spavanje. U ugodnoj vedroj sobi odmah primjećujemo Filipa, dječaka s kapom Djeda Mraza. Smješka nam se sramežljivo, ručicu je stavio u usta, znatiželjno gleda svojim velikim očima. Nepune su mu dvije godine, i njegovo zdravstveno stanje traži redovite kontrole, zbog čega bi mnogo bolje bilo da ne živi u kolektivu nego u emocionalno toploj, podržavajućoj obitelji, kaže nam socijalna radnica i voditeljica u Nazorovoj, Dragana Miletić.

Unatoč zdravstvenim teškoćama, Filip je veseo, vrlo nježan i drag, mazan. Ovdje je, u domu, više od godinu dana, došao je prije prvog rođendana, mama ne može brinuti o njemu. Lijepo napreduje, kažu nam tete, dječak im je jako privržen, često im se baca u zagrljaj. Filip obožava kape i ljuljačke, kockice i autiće guralice, jako voli i "papati", a posebno uživa u slasticama. Potrebna mu je osoba koja će mu dati puno ljubavi i pažnje, dodaje socijalna radnica.

Nazorova nema dovoljno kapaciteta za ovoliko djece, maksimum je 60, no stanje je malo bolje nego prije, napominje dugogodišnja ravnateljica doma, dr. Jasna Kelava. Dom vodi točno 30 godina, u njenim se mandatima promijenilo tko zna koliko ministara, kroz dom je prošlo tko zna koliko djece, no ona i njeni suradnici i dalje znaju ime, dob i situaciju svakog djeteta ovdje. I dobro znaju da dom nije - dom, koliko god brige i ljubavi oni u svojem poslu davali. Djeci bi mnogo bolje bilo u udomiteljskim obiteljima. Iako broj novih udomitelja pomalo raste - u ovoj je godini veći za 20 posto nego 2019. - njihov ukupan broj pada budući da je petstotinjak udomitelja starije životne dobi prestalo raditi taj posao.

Udomiteljstvo je smještanje djece u privremenu obitelj i ne podrazumijeva posvajanje, makar je i ono moguće ako su zadovoljeni preduvjeti. Udomitelji, koji za taj posao moraju dobiti odobrenje države, primaju naknadu za svoj rad, ona je ove godine povećana na 4000 kuna mjesečno, uz što se isplaćuje i opskrbnina za dijete, povećana na 2500-2800 kuna, ovisno o dobi djeteta. Udomitelj može imati i svoj drugi, redoviti posao te uz njega, kao bilo koji drugi roditelj, brinuti za dijete. Unatoč većim naknadama, interesa za udomiteljstvo još je premalo. Trenutačno je u Hrvatskoj 1277 udomitelja, kod kojih je smješteno 1923 djece. Posvojeno je u ovoj godini 170 djece, ali ih je iz bioloških obitelji izdvojeno mnogo više, 390. Udomitelja za svu tu djecu nema dovoljno, puni su i domovi, koji bi trebali biti samo alternativa u nuždi.

U svakoj udomiteljskoj obitelji može biti najviše troje djece, iznimno više ako je riječ o braći. Za brigu o troje djece udomitelj, dakle, mjesečno može primiti 11.500 kuna.

Sa svakom pohvalom ovoj djeci širi se osmijeh

U Nazorovoj je sve već okićeno, dječica čekaju svetog Nikolu i Djeda Mraza. Bit će igračaka i slatkiša, samo neće biti radosti u intimi pravog doma. To ovi dječaci najviše žele.

Dario (6) s nepune četiri godine izdvojen je iz svoje obitelji, mama i tata nisu mogli brinuti o njemu. Ovdje je već dvije godine, znatiželjan je i brz, sve nas je stigao ispitati prije nego što smo mi išta pitali njega. "Što je to?", ispituje kolegu fotoreportera o njegovoj opremi, a onda zaključuje kako "i on to ima kod kuće". Odmah, međutim, i priznaje da je to "izmislio" pa se smije, najslađe na svijetu. Nema "doma" za Darija, malog istraživača koji obožava pjesmu i ples, kao i puzzle. Promatramo ga, nježan je prema ostaloj djeci, pitamo ga što bi najviše želio za Božić.

- Trčati šumom! Uloviti zeku! - kao "iz topa" će predškolac bez zubića, neumoran u igri. S Darijem rade terapeuti, u domu kažu da dječaku treba dinamična udomiteljska obitelj.

I Darko (4) izuzetno je drag i topao dječak. Miran je, ali znatiželjan, pita nas tko smo, odakle smo stigli, sviđa mu se odgovor da smo došli baš zbog njega jer je poseban. Smije se pa nam šapne da je "opelilao klajnike", ali da je bio jako hrabar.

- I ništa me ne boli, sve mogu papati - kaže nam ovaj lavić.

- Jako volim životinje! Najdraže su mi pas, koka i Peppa Pig! - otkriva nam Dario što najviše voli. Vesele ga sitnice, kažu nam tete, a sa svakom pohvalom njegov se osmijeh širi. U domu je više od godine dana. Iako brižna, njegova mama nema uvjeta brinuti o njemu, tata isto ima veće poteškoće, pa je dječak u domu, treba udomiteljsku obitelj. Svako je malo biće ovdje posebno, prekrasno, i najmanje krivo za svoju sudbinu. I baš svako je željno topline doma.

Mala braća nemaju državu niti roditeljsku skrb

Samir i Asmir su braća od tri i dvije godine. Strani su državljani, u domu su godinu dana. Zbog teške situacije, kao i većina djece ovdje, morali su biti izdvojeni iz obitelji.

Što su sve domska djeca prije dolaska ovamo prolazila, teško je i slušati. U domu s njima rade stručnjaci za rane intervencije kako traume ne bi ostavile prevelikog traga. Ali da, gotovo svako dijete ovdje prošlo je neku traumu, neke od njih su nezamislive. Oporavljeni, trebali bi u udomiteljsku, odnosno posvojiteljsku obitelj, to bi bilo idealno za njih, kaže dr. Kelava.

Asmir i Samir uče hrvatski, aktivni su, zainteresirani dječaci. Međusobno komuniciraju svojim jezikom, vole brojlice i priče, bajke, pjesmice, uz koje se rasplešu i raspjevaju. Crtići, lopta i autići najveća su veselja ovim dječacima. I djevojčica Nina! Ona je najvažnija - ispravlja nas Darko, presretan što će se danas družiti sa svojom najdražom prijateljicom u domu. A za Ninu je baš danas stigla i sretna vijest - pronađena joj je udomiteljska obitelj, neće više živjeti u domu.

'Sjećam se dana kad me socijalna služba uzela iz vrtića'

Za stolom u jednoj od blagovaonica šest mališana, među njima i Tin, jedna i pol mu je godina. Svi ručaju mirno, sami, nema nezadovoljstva ni plača. Kao da su za stolom mali odrasli ljudi. Svi jedu sve, pa tako i Tin, koji u domu živi od rođenja. Stigao je ovamo kad mu je bilo tek nekoliko dana. Mama i tata ne mogu preuzeti brigu o njemu. Tete kažu da je super dječak, lijepo napreduje, zdrav je, radoznao, jako nježan i drag, no udomiteljske obitelji još nema.

Biološki roditelji u posjete dolaze redovito ili manje redovito, neki nikad. Hoće li nekima od njih biti oduzeta roditeljska skrb, i dijete krenuti u proces posvajanja, ovisi o sudskim odlukama. Kelava naglašava kako je unatrag godinu dana ubrzan proces posvajanja jer je Ministarstvo obitelji i socijalne politike osnovalo tim koji je napravio registar sve djece izdvojene iz obitelji te puno redovitije komunicira sa sustavom socijalne skrbi i pravosuđem kako bi se za svako dijete odluka donijela brže. Zahvaljujući tome, otkriva nam dr. Kelava, dosad je u ovoj godini posvojeno 170 djece - čak 70 više od uobičajenog, cjelogodišnjeg prosjeka. Iz doma je posvojeno desetero mališana, još je šestero u postupku.

Marko (13) iz obitelji je izdvojen kad je imao šest godina, otad je u udomiteljskim obiteljima ili domu, sad živi u stambenoj zajednici mladih bez roditeljske skrbi. Gospođa kod koje je prije toga živio zbog starosti se više ne može baviti udomiteljstvom, za Marka se sad traži nova obitelj.

- Jako bih volio imati obitelj, nekog tko možda već ima dijete moje dobi. Evo, kad budem slušao folk, stavit ću slušalice na uši! - smije se dječak. Na sve je spreman, pa čak i na kompromis oko folka, samo da dobije "svoju" obitelj. I kuha, dodaje, vrlo voli kuhati, želio bi kuhar i postati. Ili automehaničar.

- Iako, malo sam nespretan - priznaje ovaj simpatični oštroumni dječak.

Imao je vrlo teško djetinjstvo u biološkoj obitelji. Sjeća se, kaže nam, ružnih stvari koje su roditelji radili. Sjeća se i dana kad je socijalna služba došla po njega u vrtić, kući se otad više nije vraćao. Prije nekoliko godina njegovim je roditeljima oduzeto roditeljsko pravo, pa Marko može biti i posvojen. Jako bi to želio, kaže nam.

- To je moja najveća želja - obitelj. Netko kod koga ću ostati dok ne postanem skroz odrastao - kaže dječak. Imao je, dodaje, već i curu, ali su "nedavno prekinuli". Takav je život, ozbiljno će...

- Mi ovdje imamo vrlo dobre materijalne uvjete i jedan smo od najboljih domova u cijeloj regiji. Za dijete je, međutim, važno da odrasta u obitelji - ono mora dobiti osjećaj pripadanja i sigurnosti, i imati nekoga prema kome će razvijati emocije, da one ne budu raspršene - zaključuje dr. Kelava, pedijatrica po struci.

Osim toga, dodaje socijalna radnica Miletić, djeca u domu ne mogu učiti iz svakodnevnih aktivnosti roditelja - kako "nastaje" ručak, primjerice, kako se pere odjeća, kako se kupuje u trgovini, ide u goste ili goste prima te mnoge druge stvari koje se u obiteljskom životu podrazumijevaju, a također su škola djetetu.

Filip (2)

Zbog zdravstvenog stanja, dječaku bi mnogo bolje bilo u udomiteljskoj obitelji nego u domu. U Nazorovoj je godinu dana, majka o njemu ne može brinuti, dječak mora na kontrole.

Samir (3) i Asmir (2)

Dječaci su iz druge države i tek uče hrvatski, u domu su godinu dana, ovamo ih je dovela nevolja obitelji. U udomiteljsku bi obitelj išli zajedno, nerazdvojni su i složni.

Tin (1,5)

Dječak je u dom stigao iz rodilišta, tek nekoliko dana nakon rođenja, lijepo napreduje, kažu odgojiteljice. Biološki roditelji o njemu ne mogu brinuti, treba mu obitelj.

Marko (13)

Dječak je iz biološke obitelji izdvojen kad mu je bilo šest godina, otad živi u domu ili kod udomitelja, zadnja udomiteljica zbog starosti više o njemu nije mogla brinuti. Marko želi postati kuhar, no najviše želi - obitelj.