Upoznajte štedljivu kuću snova obitelji Makoter

Provodeći većinu svog života u skućenim stanovima, pa tako i prvih 17 godina zajedničkog života u stanu od 52 kvadrata, Vladimir i Romina Makoter potajno su maštali o gradnji kuće koja bi u svakom pogledu zadovoljila njihovu potrebu za većim prostorom i udobnošću. Želja za vlastitom kućom od samog je početka bila zajednička ideja te iako je u početku djelovala samo kao dalek san, kroz godine planiranja, štednje i pomnog promišljanja, izrasla je u zajedničku strast za obiteljskim gnijezdom u kojem bi bez poteškoća mogli udobno ugostiti svoje brojne prijatelje i  rodbinu. Prvi konkretan  korak pri ostvarenju svojih snova bio je kupnja zemljišta za izgradnju kuće, a kao lokacija izabrano je naselje Lučko.

"Saznali smo da jedan gospodin, naš današnji prvi susjed, prodaje zemljište u Lučkom i započeli smo pregovaranje oko prodaje zemljišta. Ono što je naposljetku presudilo je potok koji se nalazi točno na granici naše zemlje. Cijela ta zelena zona koja nas okružuje je prekrasna; šuma, potok - stvarno prava romantika koja nas je osvojila na prvu loptu", uzbuđeno nam  je ispričala Romina razlog odabira lokacije u Lučkom. Dokaz kako je ideja o gradnji kuće bila spontana je tlocrt prizemlja kuće koju je sam Vladimir izradio rukom u svega pet minut. Tlocrt i danas čuva kao  trajnu uspomenu da su snovi ipak ostvarivi.

"Svoju sam skicu naravno dalje proslijedio stručnjacima, odnosno arhitektima, ona je  poslužila je kao baza za daljnju razradu projekta kuće. Odlučili smo se za Tomislava Rukavinu iz tvrtke Magnituda projekt s kojim smo izvrsno surađivali. U fazi projektiranja nismo brzali, projekt smo u više navrata prepravljali, a sve kako bi se učinile izmjene i detaljno se razradile  naše ideje", rekao je Vladimir. Već spomenuta prostranost  i dovoljno svijetla, dvije su odrednice i misao vodilje cijelog projekta kuće, što je naposljetku  i ostvareno zahvaljujući pomnoj brizi oko detalja prilikom orijentacije zemljišta i same kuće.

Druželjubivi kakvi jesu, pogotovo kada je riječ o članovima proširene obitelji, obitelj Makoter uvijek je težila da njihova druženja, kao i vlastiti komfor, poprime posve nove oblike. "Uvijek smo voljeli biti s ljudima i ugostiti ih, a u malom stanu u Sigetu gdje smo prije živjeli to je bilo tako teško ostvarivo", ispričala nam je Romina, dok se Vladimir nadovezao da je njega kroz cijeli život i djetinjstvo pratila skučenost, čime se i objašnjava njegova velika želja za prostranom kućom. 

"Kuća je stvarno napravljena za obitelj, a kada vam netko dođe u posjetu za svakog ima mjesta, bez obzira u kojoj  prostoriji se druženje odvija. Prizemlje, stepenište, dječje sobe – sve je prostrano i udobno, pa same dječje sobe mogu primiti pola razreda", kroz šalu je pojasnio Vladimir. 

Što se tiče samog izbora materijala za gradnju kuće, Vladimirova struka, iskustvo i bogato znanje odigrali su presudnu ulogu. Naime, Vladimir je inžinjer građevine te ima vlastiti obrt koji se bavi sanacijom i izgradnjom  krovova. Riječ je o dugogodišnjoj obiteljskoj tradiciji koja seže u davnu 1938. godinu, odnosno poslu kojeg je pokrenuo njegov djed. Koliko je tradicija važna Vladimiru pokazuje i činjenica da još uvijek čuva djedovu diplomu majstorskog ispita iz iste godine. Stoga, uopće je suvišno naglašavati njegovu kompetentnost kada je riječ o građevinskom materijalima.

"Budući da sam po struci inžinjer  za građevinske materijale odmah sam znao koje su prednosti gradnje sa Ytong sustavom. Tako da nije bilo nikakve dvojbe kojim ću se materijalom koristiti prilikom gradnje vlastite kuće. Samo je bilo nužno dodatno se  informirati o svim detaljima završne obrade, o kojima nisam bio toliko upoznat jer se u svojem poslu rijetko susrećem s tom fazom gradnje. Pritom mi je uvelike pomogao razgovor s  tehničkim odjelom  tvrtke  Ytong", pojasnio je Vladimir.

"Kada su zidari, koji su prvi puta gradili Ytong materijalom, završili s gradnjom kuće  izjavili su kako bi sada nadalje radili samo s Ytongom. Mislim da je to zato jer je riječ o materijalu s  kojem se čovjek  lako 'razbahati', odnosno lako se njime barata i obrada nije zahtjevna", priznala nam je Romina, inače profesorica talijanskog te povijesti umjetnosti i filmske umjetnosti. Sa suprugom se u potpunosti složio i Vladimir, koji je također naglasio kako su mu sami izvođači radova ispričali da je zahvaljujući Ytongu gotovo nemoguće napraviti grešku pri radu, i to upravo stoga jer veličina, širina i visina blokova doslovce 'tjera' da se zida ravno.  

Kako je prostranost objekta bila ključna stavka za obitelj Makoter, a veliki prostori i volumen tijekom hladnih mjeseci zahtijevaju veću energiju za održavanje željene temperature prostorija i zraka, Vladimir je naglasio kako je upravo u tom pogledu  presudio odabir Ytong materijala.

"Bitna nam je bila kvalitetna izolacija objekta i zato smo za vanjske zidove koristili Ytong blokove debljine 40 cm,  sa pregradnim zidovima 15 cm i unutarnjim nosivim 20 i 25 cm. Također strop prizemlja i kat građeni su od Ytong stropa", opisao je Vladimir te pojasnio da osim Ytong  zidova, ono što također ovu kuću čini energetski učinkovitom je dodatna izolacija u fasadnom sustavu,  troslojno izolacijsko staklo svih staklenih površina i toplinska izolacija krova, terasa i podova. Iako je obitelj Makoter uselila tek u siječnju ove godine u svoj novi dom, već sada imaju podatke i dokaz o uštedi koju im donosi štedljiva kuća, ali vjeruju kako će tek protekom cijele godine moći izvući realni pokazatelj uštede i potrošnje.

"U našoj kući od 400 m2, za tri zimska mjeseca u prosjeku smo plaćali 1300 kn za grijanje i toplu vodu. U stanu od 52 m2, u kojem smo prije živjeli, za grijanje i toplu vodu je bilo izdvajano prosječno 900 kn mjesečno. Treba li napomenuti kako je kuća 8 puta veća od stana?",  rekao je Vladimir te nastavio kako je cijeli proces potpomognut solarnim kolektorima koji su smješteni na nadstrešnici terase. Što se tiče samih prostorija kuće, ona se sastoji se od prizemlja u kojemu su smješteni kuhinja na koju se nastavlja blagavaonica i prostrana dnevna soba. Također je u prizemlju smješten i mali apartman koji se sastoji od sobe, prolaznog hodnika i kupaonice, prostor koji je zamišljen u funkciji gostinjske prostorije. Na kraju  iste etaže nalazi se i garaža i sustavi za grijanje. Nadalje se stubištem  penjemo na kat koji pak ima prostrani hodnik, ujedno zamišljen kao prolazna dnevna soba, dvije dječje spavaće sobe, vešeraj, dječju kupaonica te ono što supružnici Makoter nazivaju 'roditeljskim prostorom', a riječ je o spavaćoj sobi,  garderobi i kupaonici. Postoji i tavanski prostor, ali on  zasad nije zamišljen da bude u stambenoj funkciji. 

Djeca obitelji Makoter, 13- godišnji Matija i 10-godišnja Anamarija, dijele sa svojim roditeljima oduševljenje svojim novim domom. Dok Matija već u ranim godinama pokazuje sklonost prema nastavljanju očevim stopama, Anamarija, po svemu sudeći buduća glumačka nada, nakon što joj se ispunio dječji san da dobije kućnog  ljubimca - zlatnog retrivera, izjavila je: "Sada smo prava obitelj."