20. svibnja 1945. Tito je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije Aleksandra Rankovića i Koste Nađa održao prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda. U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: “U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.” ...najavljuje da će svi protivnici njegovog režima "u novoj državi svjetlost dana gledati samo do najbliže jame". To je otvorena najava masovnog pokolja. Počinjeni genocid potvrđuje govorom u Ljubljani: „Likvidirali smo 200.000 bandita, a još toliko ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde.“ (...)."Početkom svibnja 1945. Tito je izdao zapovjed potpukovniku Jefti Šašiću „POBITI“ hrvatske vojne i civilne zarobljenike. Time je naredio izvršenje pokolja nad bivšim pripadnicima oružanih snaga NDH, koji su nakon predaje imali status ratnih zarobljenika, kao i nad civilima koji su bježali ispred Titove JA. Od strane je Britanaca procijenjeno da se prema Austriji kretalo preko 500.000 hrvatskih civila i 200.000 hrvatskih vojnika." Dr. Branimir Lukšić bilježi: „Koncem svibnja 1945. partizanski komunisti nasilno su ugurali 4000 ustaša, domobrana i civila u sklonište tvornice „Impol" u Slovenskoj Bistrici, a zatim minirali ulaz u sklonište. Žrtve su umirale od gušenja." TKO još žali za Titom nek se javi.