Prvo tragedija je da je djete platilo svojim zivotom narkomansku proslost, a rekla bih i narkomansku sadasnjost svog oca, drugo ostaje pitanje u kojoj mjeri ljecenje heptanonima uopce ima smisla. Kod takve terapije se jedna kemijska suptanca u organizmu ovisnika nadomjesta s drugom kemijskom suptancom. I dok na pocetku "skidanja" s heroina ima smisla - sam koncept drzanja nekog u nedogled na heptanonima unedogled - daje lazni privid da se neko skinuo s heroina, a u biti samo je "presaltao" na drugu suptancu. Trece, a mozda i najbitnije - moze li se djete ostaviti u okruzenju s ljudima koji s obzirom na to da se bore sa svojom ovisnoscu sve samo ne pouzdani i odgovorni. Od nekoga ko se "skida" s droge ne mozete ocekivati ni da je odgovoran za sebe, a kamoli za nekoga drugog. Zao mi klinca, a zao i mi i onih koji su trebali biti roditelji tom djetetu. Za otca ovog malog i ako se uspije "skinuti" s heroina ostaje cinjenica, da njegova ovisnost mozda nije ubila njega ali kostala zivota njegovog sina. Moja sucut.