Rusija je frustrirana jer je raspadom SSSR-a osporena u dominaciji na prostorima gdje su nastale nezavisne, međunarodno priznate države, bivše sastavnice SSSR-a. Ta ruska frustracija uzrok je ukrajinske, gruzijske, armenske, azerbejdžanske i drugih kriza koje se protežu na prostor Poljske, Estonije, Latvije… Ideološki uzroci kriza u zemljama koje su stekle nezavisnost i međunarodno priznanje raspadom SSSR-a isti su kao i uzroci kriza u zemljama koje su stekle nezavisnost i međunarodno priznanje raspadom SFRJ. Da nije ruskog panslavizma, vjerovatno je da ne bi bilo ni ideje o takozvanom “srpskom svetu”, niti ideje da “svi Srbi na Balkanu žive u jednoj državi”. Dakle, pokrovitelj velikosrpske ideologije, politike i prakse jeste Rusija. Iskustva koja je Moskva stekla u ambiciji da u sastav Rusije uključi Abhaziju, Južnu Osetiju, velike regije Ukrajine, dijelove Poljske, Estoniju, Latviju… primjenjuje u dirigiranju krizama na prostoru Balkana, s ciljem da se u sastav Srbije, dakle pod apsolutnu kontrolu Rusije, vrate teritorije država nastalih raspadom bivše SFRJ, posebno teritorije BiH, Crne Gore, Hrvatske, Kosova i Makedonije. Velikosrpska ideologija i politika sastavni je dio velikoruske ideologije i politike.