Svi vi koji pljujete po Nedi jer je stavila mater u dom - mama joj je već zagazila u devedesete, što mislite da je se htjela rješiti tako da je šutne u dom, napravila bi to sigurno barem deset godina ranije... Ne sudite ako ne znate sve - moja nona ima demenciju i stavili smo je u dom, ne zato što smo je se htjeli rješiti, već zato što nam je to stvarno bila zadnja opcija. Demencija i alzhaimer se različito manifestiraju od osobe do osobe, i kod nekih pomaže jedino stručna skrb. Moja nona se i po našoj kući već u zadnjoj fazi počela gubiti, više puta je ozlijedila sebe, skoro zapalila kuću itd. + što ima još dvije tri druge dijagnoze uz demenciju, tako da smo je stavili u dom (iz malog smo mjesta pa nismo mogli naći stručnu osobu koja bi dolazila kod nas čuvati je), i posjećujemo je nekoliko puta tjedno. Što se njenog ponašanja tiče, ona je jednako izgubljena u domu kao što je bila kod kuće - nas je i kod kuće već "zaboravila" (ne zna tko smo i miješa identitete), i znali smo da nas se nikad više neće sjetiti točno tko smo...Naravno da bih radije da je kod kuće i da me srce boli kad vidim što je ostalo od jedne fantastične žene, ali za nas stvarno nije bilo druge opcije. A zbilja smo skoro sve probali prije toga. Tako da ne sudite.
gn
gato_negro
30.10.2016.
Odustani
A što se tiče vas "dušebrižnika" - postoje roditelji, bake i djedovi koji su i dalje lucidni, ali su ih djeca i unuci odavno otkantali jednom kada su dobili kri
la i postali odrasli. To što je netko na stručnoj skrbi ne znači da je "šutnut" (mislim, kada član vaše obitelji ima specifične dijagnoze i bolesti, ne biste li htjeli da je ipak pod nadzorom stručne osobe za to?), a to što je netko i dalje u svojoj kući ne znači da nije zanemarivan i odbačen. Toliko o tome.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .