Kad je otkrivena Tutankhamonova grobnica,najveće arheološko otkriće u povijesti, svi su bili presretni. No uskoro su istraživači počeli umirati. U samo šest tjedana nakon otvaranja grobnice umrlo je 12 ljudi...
Ukleta grobnica: Otvorili su je, a onda su ljudi počeli umirati...
Britanski arheolog Howard Carter i strastveni egiptolog lord Carnarvon, godinama su u Dolini kraljeva tražili grobnicu faraona Tutankhamona. Bogati i utjecajni lord i arheolog Carter upoznali su se u Britanskom muzeju u kojem je Carter radio i ubrzo su se udružili i zajedničkim snagama krenuli u potragu.
Dolina kraljeva se u to vrijeme, s arheološkog stajališta, smatrala mjestom gdje se nema više što otkriti, no oni nisu htjeli odustati. Vođeni otkrićem nekoliko predmeta koji su nosili Tutankhamonovo ime, Carter je vjerovao da faraon mora još ležati negdje u dolini u nekoj neotkrivenoj grobnici.
I zaista, nakon pet godina uzaludnog kopanja, kad je lord razočarano već htio odustati od svega, na današnji dan 1922. otkrili su Tutankhamonovu grobnicu.
Prvi su u grobnicu ušli oduševljeni Carter i lord Carnarvon. Tamo su pronašli nevjerojatno blago - više od 3.500 predmeta, uglavnom od čistog zlata - a iznad sarkofaga je bio obješen natpis:
'Smrt će snaći one koji ometaju faraonov san'.
Te su riječi uzrokovale glasine da je grobnica ukleta i da će one koji uđu nepozvani stići sigurna smrt.
Misteriozna umiranja
I zaista, samo šest tjedana nakon otvaranja grobnice lord Carnarvon se počeo osjećati loše. Za doručkom je jednog jutra imao temperaturu 40 stupnjeva koja je potrajala 12 dana. Liječnici su vjerovali da je, dok se brijao britvom otvorio staru ranu, ali vrućica je ukazivala na ugriz komarca.
Njegov sin se prisjetio tih trenutaka riječima: "U trenutku kad je moj otac umro, u Kairu su se ugasila sva svjetla. Mi smo zapalili svijeće i molili!".
Te je noći pas lorda Carnarvona u njegovu rodnom dvorcu u Engleskoj odjednom počeo lajati bez razloga. Zatim je legao i uginuo...
Ubod komarca je vjerojatno izazvao upalu, a neobično je što je faraonova posmrtna maska imala sićušnu napuklinu na istom mjestu gdje je lorda ubo komarac.
Tri dana nakon lordove smrti umro je američki arheolog Arthur Mace, jedan od voditelja tima. Egiptolog George Gold, Carnarvonov prijatelj, odmah je otputovao u Kairo i otišao u razgledavanje faraonove grobnice. Sutradan je dobio visoku temperaturu i nakon dvanaest sati je i on umro.
Smrt kao kazna
Odmah su počele kružiti glasine da je lord Carnarvon sa svojim suradnicima probudio 'prokletstvo mumije', kojim su faraoni prema predajama kažnjavali one koji diraju njihove ostatke.
Radiolog Archibald Reid, koji je rendgenski pregledao faraonovo truplo, također je obolio te je prebačen u Englesku. Umro je nakon nekoliko dana. Tijekom ekspedicije lordov osobni tajnik je pronađen mrtav u postelji jer mu je zatajilo srce.
Profesor Douglas Derry, jedan od dvojice znanstvenika koji su obavili autopsiju Tutankamonove mumije, umro je 1925. godine od kolapsa krvotoka, a drugi znanstvenik, Alfred Lucas, umro je od srčane kapi malo nakon kolege.
Samo je Carter preživio
U roku od šest tjedana nakon otvaranja grobnice umrlo je 12 ljudi koji su u otvaranju sudjelovali, a do 1929. godine umrlo je 22 ljudi koji su radili na otvaranju grobnice.
Carter, međutim, nije umro nego je doživio pristojnu starost. Umro je 17 godina nakon otkrića u 64.-oj godini. No prema glasinama, zmija kobra je pojela njegovog papagaja na dan kad je otvorio grobnicu. Kobra je u drvenom Egiptu bila simbol boginje zaštitnice kraljeva i kraljica.
U novije vrijeme bakteriolozi su otkrili spore mikroskopski malih drvenih gljivica za koje sumnjaju da su najvjerojatniji uzročnici misterioznih smrti preminulih članova ekspedicije jer oni na njih nisu imali razvijen imunitet. Naime, one su našle utočište u plućima istraživača, izlučile otrovne materije i tako uzrokovale smrt. No ipak nisu svi iz ekspedicije umrli na ovaj način, neki su poginuli u automobilskim nesrećama, neki su izvršili samoubojstvo...
Sve ih je ubio ludi sotonist..
Britanski povjesničar Mark Beynon u svojoj knjizi iz 2011. 'Londonsko prokletstvo' tvrdi kako se ne radi o prokletstvu faraona već su ljudi umrli nakon seansi sa zloglasnim sotonistom Aleisterom Crowleyjem. Povjesničar je proučavao Crowleyjeve dnevnike i zapise iz tog vremena te je zaključio kako je sotonist Crowley zapravo bio 'Jack Trbosjek tog vremena'. Početkom 20. stoljeća vjerovalo se i kako je on najzločestiji čovjek na svijetu. Sve ljude je ubio navodno zbog osvete za otvaranje Tutankamonove grobnice. Svi ubijeni imali su veze s muzejima ili arheologijom. Za sebe je bio uvjeren kako je egipatski propovjednik novog doba, koji služi bogu Horusu.
Povjesničar Beynon objasnio je kako je do sotonista došao proučavanjem svih smrti, jer se njegovo ime cijelo vrijeme pojavljivalo.