Baš je smiješno kad ljudi, koji nisu imali nikakvih loših iskustava, negiraju tuđa iskustva. Već sam pisala da sam imala slično iskustvo na tom dijelu autoceste, kad mi se, odmornoj, pri maloj brzini od svega stotinjak km na sat, na ravnom dijelu autoceste, bez ikakvih grba, usred bijela dana, dopodne, automobil izmaknuo, kao da netko drugi njime upravlja, a ne ja. To je potrajalo nekoliko trenutaka, a zatim se sve vratilo u normalu, a ja sam bila sretna što nije bilo nikoga uz mene u drugoj traci, jer bih ga vjerojatno očešala, ili izgurala. To je tamo u Slavoniji. A ovdje kraj tunela Sveti Marko je bilo puno nesreća i to još dok cesta ni nije imala uporabnu dozvolu, a i kasnije. Činjenica je da cesta prolazi ispod starog groblja, gore iznad tunela se vide križevi i posljednje počivalište mnogih je oskvrnuto. Svaki put kad se vozim tuda, izmolim Očenaš za duše pokojnika i vrlo pažljivo vozim, iz poštivanja prema njima.