Bitno da imamo više sati hrvatskog jezika. Nažalost, cijeli problem dolazi iz samog sustava. Oni rade sistematizaciju tako što zbroje koga imaju i onda IZMIŠLJAJU sate koji su navodno potrebni. Gledala sam to u jednoj ex socijalističkoj firmi. A djeca ispaštaju. Što se tiče plaća, problem je što oni realno rade manje nego svi ostali. Tolika buna oko novog kurikuluma je bila baš zato što su sve pripreme morali nakon 30 godina ponovo raditi. Ima iznimaka, ali većina nemaju više od 6 sati radnih dnevno. I zato je takva percepcija javnosti. Plus mjesec i po godišnji, plus plaćene ekskurzije i tako dalje. Da ne spominjem da osobne frustracije preslikavaju u razredima. Ništa čudno, previše vremena imaju. Ljudi, ako hoćete visokoobrazovani, koji rade 8 sati s putovanjem na posao i s posla, nemaju vremena za tračeraje. I to prenositi u razred. Nastavnici zakasne na sat i po 20 minuta, djeca pišu test, djeca dobiju lošiju ocjenu jer nisu stigla? Za njih nemam baš tolerancije jer se radi o djeci. Kontrola treba biti i jača. Roditelj sam koji prvo pita šta je moje dijete napravilo, a ne zašto je dobio po nosu. Znači, s aspekta s kim rade poštujem da im je posao naporan, s aspekta kako VEĆINA i KOLIKO radi, ne poštujem. Neka odrade svaki dan osam sati u školi, neka oni daju instrukcije djeci, zato cjelodnevna škola. I onda im treba dići plaću. Mi roditelji plaćamo i njih i instrukcije, a ne bi trebali. Instrukcije su često zbog nezadovoljavajućeg rada profesora.