Za vlasnika je prebolno kad mu oboli i ugine pas. Nikad ne mogu zaboraviti najtuzniji pogled mog americkog staforda prije nego je uginuo, sad znam da se oprastao...to boli.
Gost Gost
02.12.2014.
Odustani
Moj je jos mlad, ali strah me i pomisliti....evo i citajuci ovo sto si napisao tesko mi je, uh.
Dk
Deaktivirani korisnik
02.12.2014.
Odustani
Danas sam doživjela taj posljednji pogled.Kujica je teško oboljela i morali smo je uspavati zauvijek.Kao da je znala,te oči,..........moj posljednji zagrljaj,on
aj tko to nije doživio ne zna kako to boli.
Prikaži još ↓
ig
ignacij5
02.12.2014.
Odustani
To je takva bol da se ne moze opisat. Danima su mi znale poteci suze kad sam ga se sjetila. I sad razmisljam o njemu, njegovoj privrzenosti, dobroti, poslusnos
ti i njegovim nestaslucima. Nakon sto je uginuo, prijatelji su mi nudili sve moguce vrste pasa samo da me utjese. Medjutim, samo sam tuzno odgovarala da cu ja vec prepoznati kojeg cu psa uzeti. I nakon godinu dana nasla sam ga, mjesanca terijera, sa bradicom, odbacenog. Netko jako okrutan bacio ga je na ulicu i pretukao. Odvela sam ga kuci, nahranila ga, medjitim kad se sklupcao i samo me gledao tuznim pogledom, odlucila sam ga ostaviti. Nazvala sam ga Frenki. Bilo je to prije sest godina. Jos ga imam i to je toliko inteligentan pas da ga svi vole. Slican je Flokiju iz serije, ali on je moj, ja sam ga spasila, a za uzvrat imam puno toplog pseceg veselja.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
02.12.2014.
Odustani
Prije nego lupaš minus,možda da pokušaš reći nešto utješno,ostala sam bez svoje drage jazavčarke.Dosta mi je toga!
ig
ignacij5
02.12.2014.
Odustani
Odgovor una1: nije lako nositi se s tom boli kad ostanes bez tog nemocnog, odanog bica, sa toplim okicama. Mora proci puno vremena da se smanji bol za izgubljen
im, no, na zalost, moramo se nositi s tim. Sve sam to prosla pa bi bilo suvisno reci bilo sto. Jednostavno, to boli. Utjehu sam nasla u ovom drugom psu, kojeg sam spasila od smrti, ali onaj prvi zivi u mojim sjecanjima i nikad ga necu zaboraviti.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
02.12.2014.
Odustani
ignacij5:@ Nisam odmah odgovorila na tvoj komentar jer sam u šoku.Imam doma peseka udomljenog dan prije nego je trebao ići u azil.Spasili smo ga i on je sretan
pesek.Jazavčarka je druga priča,one je dolutala kao štene jedne kišne noći,i nju smo udomili.Razboljela se,pokušali smo liječenjem,ali nije išlo,danas je morala biti donesena odluka,bolna odluka!
Prikaži još ↓
ig
ignacij5
02.12.2014.
Odustani
una1: Zao mi je zbog te tragedije. Tu se vise na zalost ne moze uciniti nista. I ja zivim sa takvim gorkim sjecanjima na psece rastanke. Sto je jos gore, nedavn
o sam opet dozivjela "psecu" tragediju . Prije dvije godine moj prijatelj nasao je dvije male kujice, mjesanke gonica. Dao ih je sterilizirati i cipirati preko Dumovca i obadvije ih je udomio. Dolazila sam ih posjecivati, nosila im hranu, mazila ih. Zvale su se Zuzi i Rea. Narasle su prekrasne i obozavale su zivot. Ali, pojavila se njegova bivsa zena koja ne voli pse i nagovorila sina da natjera oca da se rijesi "tih pasa". Sin je ucjenio oca i psi su odvezeni u nepoznato. Da je barem rekao da ih se zeli rijesiti! Napisala sam kaznenu prijavu i predala policiji da to istrazi i prijavi na odvjetnistvo. Preko nekih informacija saznala sam da se vode kao "uginule", medjutim, ja jos uvijek vjerujem da su zive jer jer je pricao da ih je prodao nekom lovcu kraj Vrbovca. Nadam se da cu ih pronaci i spasiti, a ako su doista uginule, necu odustati sa tuzbom da ga se kazni. Njihove slike su jos uvijek na info Suza.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .