UFC se prisjetio najšokantnijeg nokauta u Cro Copovoj karijeri

UFC je u drugoj polovici 2000.-ih postupno smjenjivao vladavinu 'japanskog brata' PRIDE-a. Kako je mitska organizacija propadala, tako je američki nasljednik jačao i malo po malo preuzimao tada najjače borce svijeta. Velika većina ih je popustila i na kraju stavila paraf na ugovor s američkom organizacijom, ali ona dva najtraženija su odolijevala - riječ je, naravno, o Fjodoru Jemjeljanenku i Mirku Filipoviću.

Prvi navedeni nikad poslije nije potpisao za danas najjaču organizaciju svijeta dok je potonji 2007. odlučio kročiti na američko tlo i nastaviti "legendu ubojitih high-kickova". Ipak, sjećanje na tadašnja vremena svježa su kao da je bilo jučer. A ona govore da puno toga nije bilo kako treba.

Razlika između Japana i Amerike, ringa i oktogona, američkog i japanskog MMA-a bila je jednostavno prevelika. Prepreka koja je najboljem europskom MMA borcu svih vremena bila jednostavno nepremostiva. I vidjelo se to u debiju s Eddiejom Sanchezom, vidjelo se to u kasnijim nastupima pod okriljem američke organizacije. Cro Cop nakon odlaska iz PRIDE-a nije bio isti.

Mirkova prilagodba na oktogon nikada u potpunosti nije završila. Uložio je novac i u domu na Borčecu u dvorani dao postaviti osmerokutno borilište. Međutim, to je kao da cijeli život treniraš hokej na travi pa te netko gurne u hokej na ledu. Isti je sport, je li?

Prosječnom obožavatelju to je možda isto, ali na razini gdje se radi o finesama, promjena okruženja iz četvrtastog manjeg u osmerokutno veće borilište znači veliku razliku. Da je imao 7, 8 godina manje kada je stigao u Ameriku, Mirko bi možda imao drugačiju karijeru. No, s 32 godine na leđima vremena nije imao.

I uz sve nedaće, protiv Gabriela Gonzage u drugom nastupu u UFC-u bio je veliki favorit. Ipak, sjećanje mi govori da je osjećaj prije borbe s Brazilcem dao naslutiti da se stvari neće odviti onako kako su svi očekivali. Gonzaga je bio enigma, ali je bio vrlo snažan, gladan i željan dokazivanja, a svoje tri prijašnje borbe u UFC-u završio je prekidom. Na sve strane su ga podcjenjivali uoči borbe, trebao je biti 'topovsko meso', a on je uzvratio na najšokantniji mogući način.

Ni u najluđim snovima nisam mogao zamisliti da će Gonzaga nokautirati Mirka. Sjećam se da sam se više pitao kako će Mirko reagirati na Gonzagu jer su mu kretnje u oktagonu bile loše, veliko borilište UFC-a nije bilo njegovo prirodno okruženje. Fokus je bio pretežito na Mirku, a onda je Brazilac potegao high-kick, prvi i jedini takav nokaut u karijeri.

Glas Joea Rogana nakon teškog nokauta, Mirkova noga obavijena kockicama pod nepravilnim kutom i sumanuti Gonzaga kako u deliriju i nevjerici juri oktogonom vjerojatno mi nikad neće iščeznuti iz pamćenja. Taj dan na UFC-u 70 ostao je zapamćen kao jedan od najšokantnijih događaja u povijesti elitne MMA promocije.

I jedanaest godina poslije to nije nešto što je nama, eto tako, palo napamet. UFC je težak nokaut Cro Copa svrstao na treće mjesto najtežih u svojoj povijesti. Mirko se kasnije revanširao Gonzagi u Krakowu. Srca mnogih obožavatelja sjela su na svoje mjesto nakon što je hrvatski velikan pokazao neke nove tehnike, kada je laktovima Gonzagi vratio za najteži poraz u karijeri.

No, poraz boli i danas. Kao da je bilo jučer...