Umjesto da se racionalizacijom javnih nabava (kroz koje se gube enormna financiojska sredstva) namaknu novci za investiranje u proizvodnju uređaja i opreme za dobivanje energije iz obnovljivih izvora (Sunce, vjetar, hidrotermalni i geotermalni izvori, vodik...), a za to bi se trebao osnovati klaster poduzeća ( Končar, Đaković, dio velikih brodogradilišta, koja bi mogla proizvoditi platforme za instaliranje vjetroparkova na moru), vuku se potezi koji su u stvari pretakanje iz šupljega u prazno. "Buldožer" Čaćić, trebao bi ustupiti mjesto nekome tko može i zna, a takvih ljudi ima dovoljno u Hrvatskoj. Što nam je nasušno potrebno, to je odmak od dosadašnjeg komunjarskog, totalitarnog modela upravljanja državom i angažiranje ljudi prema kriterijima stručnosti i sposobnosti, a ne kao dosada prema kriteriju političke podobnosti. Umjesto toga, ide se na izgradnju TE Plomin s pogonom na uvozni ugljen, a da ne govorimo o ekološkoj neprihvatljivosti takvog projekta u Istri. Danas je energija najskuplja roba. Za koju godinu, korištenjem obnovljivih izvora pomoću domaće opreme, mogli bismi postati energetski neovisni a uz to izvoziti viškove električne energije i opremu. Uz ekološku proizvodnju hrane i čistu prirodu, postali bismo "boutiqe" Europe.