Kad ovo čitam o ljudima koji su otišli za svojom srećom u svijet, pitam se da li su tu tako željenu sreću zaista našli? Pogledajte, samo ovdje spomenuti nisu nešto sretni završili... ili možda ja ne smatram njihovo materijalno bogatstvo nekom srećom? Otišli u svijet, zarađivali i ulagali bez nekih potomaka će se sve izgubiti u rukamam opet nekih pohlepnih ljudi. Na kraju života opet usamljeni, napušteni i u čežnji za svojom prvom domovinom. Ne znam kako drugi ljudi, ali ja bih rađe uzela djecu bez roditelja i pomogla im u životu... podjelila bih ljubav sa nekim tko bi ju trebao, a ne bih zgrtala novac i onda slala onima koji će ga olako i bez imalo grižnje savjesti pograbiti ko divlje zvijeri svoj plijen. Zašto nitko nije pokrenuo potragu za novcem koji je već bio uplačen... očito je završio u jednako anonimnom džepu kao i sve što se dotakne pokvarenih ljudi. Nadam se da su svjesni da će sa sobom na onaj svijet odnijeti samo svoja dobra djela, a ovozemaljska će morati sa velikom mukom ostaviti propadanju.
crazy mind
23.12.2015.
Odustani
draga zena ali vrlo naivna. imam prijatelja koj je nakon ww2 otisao sa roditeljima u juznu ameriku. pocetkom 90-ih se vratio ostao koju godinu pa se vratio u j
uz.ameriku. zadnje sto je reko je bilo "nije to vise onaj narod koj sam ostavio kada sam odlazio"
Prikaži još ↓
gg
greta guslar
23.12.2015.
Odustani
Pa naravno da se sve promjeni nakon toliko godina... i to na lošije, uglavnom. Sve zavisi što tražimo i što želimo da se dešava oko nas. Percepcija života u mla
dosti i djetinjstvu je sasvim drugačija nego u odrasloj dobi, ali ne razumijem zašto onda svi toliko pate u starosti za svojom domovinom ili rodnim krajem. To je slučaj i kad odeš iz svojeg rodnog kraja u neki drugi dio iste zemlje. Ja sam htjela samo naglasak dati na djeljenje tog materijalnog bogatstva nekome tko ga nikako i ničim nije zaslužio, a sve u svrhu neke nadoknade za izgubljeno djetinjstvo.
Prikaži još ↓
crazy mind
23.12.2015.
Odustani
razumio sam. ljudi kada odu zadrze sliku (koja je cesto kao sto ste napisali idelizirana). smatram da me za rodni kraj vezu prvenstveno kosti predaka koji u nem
u pocivaju. poslom sam ponesto proputovao svagdje su me lijepo docekali, uglavnom su mi nudili da ostanem za stalno ali kako me je tamo slala firma ostajao sam joj vjeran. nikada me nije "tlacila" neka silna zelja da se vratim, prvenstveno sam se vracao kada bi tvrtka izvrsila obaveza zbog kojih su me slali tamo. u svaku sredinu sam se brzo i dobro uklopio a kako sam se uvijek poprilicno trudio u svojoj struci vjerujem da nigdje nebi imao problema da sam ostao. isto tako vjerujem da sam odlucio ostati nebi spadao u kategoriju ovih koji silno pate za mjestom iz kojeg su otisli. ionako sam i u hrvatskoj promjenio nekoliko mjesta boravka, svagdje mi je bilo dobro ali za nijedno nisam posebno vezan. postoji vjerojatnost da je to zbog toga sto sam cijeli radni vijek bio terenac. sto se tice podjele materijalnog bogatstva i tu ste u pravu, daleko boljebi bilo da je novac ostavila kao pomoc nekoj od kategorija potrebitih (i tu bi dio vjerojatno bio "zamracen") a ovako....kao sto su "zamracili"onih prvih 500.000 tako ce i najveci dio ostaloga. ne kazu uzalud za nas da bi i nakovanj pokvarili (ili modernije: muljevito dno europe)
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .