Učenici i nastavnici su na 'ti', a od iduće godine za Fince će i srednja škola biti obavezna

Djecu se u Finskoj potiče na razmišljanje i traženje informacija, nema strogog pristupa, discipliniranja i bubanja činjenica, kaže nam Boris Vidović, Hrvat koji se za život na sjeveru Europe odlučio prije nekoliko desetljeća.

Njegova djeca završila su finske škole, a obrazovni sustav te zemlje čvrsto je u vrhu po uspješnosti programa. Slično kao i u Švedskoj, dijete je u središtu sustava. Obrazovanje i gospodarstvo neodvojivi su, a svaka regija odlučuje o prilagođavanju školskih programa prema tamošnjim potrebama. Obrazovanje je besplatno, te je sve upućeno na što dulje školovanje, te prihvaćanje cijelog društva da je učenje cjeloživotni proces. Upravo "brendiranjem" obrazovanja postiglo se to da Finci imaju povjerenja u obrazovni sustav, da su nastavnici cijenjeni članovi društva, da se promjene ne događaju zbog političkih odluka, već isključivo zbog dobrobiti i prosperiteta djece. Obrazovanje u Finskoj nije obaveza, već jedno od najvažnijih društvenih ulaganja.

- Školovanje u Finskoj ide po principu 9 + 3. Prvih devet godina ja obavezno za sve (od 7. do 16. godine života). Ta osnovna škola (prvih 9 godina) ide po principu 6+3. U školu se kreće u godini u kojoj dijete navrši 7 godina. Često se za više razrede mora promijeniti škola. Nakon te osnovne skole, ide se u nešto slično našoj gimnaziji (lukio), ili na školovanje za neki zanat - tumači nam Vidović.

Smanjuju stres i napetost

Kako za 24sata kaže Igor Vukelić, stručnjak za usmjeravanje u Finskoj, i te tri godine srednje od sljedeće školske godine postaju - obavezne. 

- Od sljedeće školske godine i drugi stup obrazovanja (tri razreda srednje) u Finskoj postaje obavezan. Gimnazija traje tri godine, ali ju je moguće završiti i u produženom roku od 3,5 ili 4 godine. Učenici se za duže pohađanje gimnazije odlučuju iz različitih razloga, npr. zbog studenske razmjene od tri do devet mjeseci, ili žele malo sporije učiti, te smanjiti razinu stresa. Od sljedeće školske godine na snagu stupa novi kurikulum, a prethodni se u gimnazijama mijenjao prije nepune 4 godine. Razlog novog kurikuluma je smanjivanje stresa i napetosti u gimnazijama. Za sada, da bi se završila gimnazija, potrebno je položiti barem 75 izbornih predmeta (kurseva) i maturu. To znači da je moguće birati između osnovnog (kraćeg) i proširenog (produženenog) obujma predmeta i broja sati, kao što je kod matematike i švedskog. Npr. osnovna matematika ima otprilike 10 kurseva, a proširena otprilike 16. Kažem "otprilike“ jer svaka gimnazija uz nacionalni kurikulum ima još svoje specifične kurseve - pojašnjava Vukelić koji je kao nastavnik prošao sve stupnjeve finskog obrazovanja, od osnovne do srednje, te specijalnih škola.

Programi za baš svako dijete

Škola je potpuno besplatna do srednje, uključujući i obroke, te udžbenike i opremu, čak i u školama koje program provode na stranim jezicima. Ono što odlikuje svakodnevicu u finskim osnovnim školama je opušten odnos učitelja i učenika. Jako mnogo nastave provodi se vani, a djeca sve ranije počinju učiti drugi, pa i treći jezik.
- Slobodno se sjedi, šeće, svi su na ti, postoji dobra komunikacija s roditeljima. Ne postoji takva vojnička disciplina i ulijevanje straha kao u Hrvatskoj. Osim toga, većinu udžbenika i potrepština moze se ostaviti u razredu tako da ne treba svaki dan nositi u školu 100 kila koječega - opisuje Boris Vidović, koji radi u Nacionalnom audiovizualnom institutu kao prevoditelj s finskog i estonskog.

Specifičnost finskog sustava je velika prilagodljivost programa svakome djetetu, Očekuje se od nastavnika da kurikule prilagođavaju svakome djetetu, dijagnoze su važne, ali ne u smislu izdvajanja, već baš obrnuto. Svi nastavnici u školi drže instrukcije djeci kojima to treba. Srednja škola podrazumijeva mnogo prakse, čak i za gimnazijalce, jer je cilj čim temeljitije ih pripremiti za ono čime će se kasnije baviti. Finci se ne libe mijenjati stvari čim primijete da nešto ne funkcionira. Škola je mjesto okupljanja i veselja za djecu. To je temelj za izgradnju društva u kojem se obrazuje cijeli život, ističu finski stručnjaci.

Ocjene u osnovnoj, strukovnoj školi, kao i u gimnazijama su od 4 do 10. S ocjenom 4 se pada, a 10 je najbolja ocjena.

- Finski obrazovni sustav počinje od predškolske dobi i to godinu dana prije nego što dijete krene u školu, počinju se rješavati testovi. Sva djeca kreću u školu u kalendarskoj godini  kada navršavaju sedam godina, osim djece koja prema testovima nisu zrela za školu i tom slučaju osnovna škola može trajati najviše 11 godina. Osnovna škola (za većinu učenika) traje 9 godina, od kojih su prvih 6 razreda niži razredi, a 7, 8 i 9-ti su viši razredi. Neki učenici koji su se “kasnije probudili”, tj. nisu na vrijeme shvatili obaveze mogu ići u tzv. 10-ti razred. U 10-tom razredu uče samostalno, nema toliko pomaganja od strane učitelja/ice, jer se polazi od pretpostavke da su već dosta toga naučili i samim tim im se podižu ocjene - tumači Vukelić, ističući:

Završenog osnovnog školca na različite načine se pokušava nagovoriti učenika/cu da nastavi obrazovanje. Za to postoje različiti načini, kao npr. je razgovor s sihologom, pedagogom, osobama koje su zadužene za rad sa maloljetnicima, socijalnim radnicima, stručnjacima za usmjeravanje... 

Kako nam dalje otkriva Igor Vukelić, u gimnaziji se za ocjenu polažu npr. finski, matematiku, filozofiju, engleski, švedski, barem još jedan strani jezik, likovni, glazbeni, tjelesni i itd. U gotovo svim gimnazijama jedan period traje 6 tjedana, a zatim slijedi ispitni tjedan koji traje 6 radnih dana, a ispitni tjedan ne mora početi u ponedjeljak. Nastavni sat u gimnazijama traje 75 minuta. Matura se može početi polagati već u drugom razredu gimnazije. Da bi se položila, potrebno je položiti najmanje 5 predmeta (po novom kurikulumu, a po starom je bilo potrebno 4).

- Finski jezik je obavezno polagati na maturi, a polažu ga i oni kojima to nije materinji jezik, npr. kao u švedskom govornom području. Uz finski, moguće je izabrati između matematike, engleskog ili švedskog. Od ta tri predmeta potrebno je položiti dva. Svi ostali predmeti koji se slušaju u gimnazijama se mogu polagati na maturi osim tjelesnog, likovnog i glazbenog. Da bi se upisalo na neke smjerove na veleučilištima i fakultetima potrebno je položiti i prijemni ispit. Za upis u gimnaziju potreban je određeni prosjek u koji ne ulaze ocjene iz tjelesnog, likovnog, domaćinstva, šivanja i tkanja, te tehničkog - kaže on.

Učenici u strukovnim školama s boljim ocjenama imaju priliku polagati i maturu. Statistike pokazuju kako se čak dvije trećine učenika u Finskoj odlučuju za neku strukovnu školu. Oni koji nisu sigurni koji smjer žele, upisuju se u jednogodišnji projekt VALMA. tijekom kojeg se učenicima omogućava da se upoznaju sa različitim smjerovima u strukovnoj školi. 

Tri 'stepenice' podrške

Jedna od glavnih karakteristika finskog školstva je velika predanost nastavnika radu s učenicima. Podrška i pomoć, kao i prilagođeni programi dostupni su svim, a ne samo učenicima s poteškoćama u razvoju ili u učenju. Igor Vukelić pojašnjava kako su učenici podijeljeni u tri oblika, odnosno "stepenice" podrške: opća, pojačana i specijalna podrška.

Za učenike sa posebnim potrebama postoje škole u potpunosti podređene njihovim specijalnim potrebama. Postoje i razredi u kojima se nalaze učenici sa posebnim potrebama. Učenici kojima je potrebna pojačana podrška mogu neke predmete slijediti po općoj podršci za bilo koji predmet. Učenici kojima je potrebna pojačana ili specijalna podrška u razredu je uvijek nastavnica za učenike sa specijalnim potrebama, a vrlo često je u razredu i asistent. Po završetku osnovne škole učenici sa specijalnom potrebom mogu pohađati strukovne škole ili škole koje su predviđene za učenike sa specijalnim potrebama ili gimnazije.

U osnovnoj školi instrukcije se daju u školi kao dodatna nastava, a to znači da nema instrukcija kao u Hrvatskoj. U gimnaziji instrukcije je moguće dobiti od profesora. Često se instrukcije uzimaju za maturu ili za prijemni. Instrukcije tada daju privatne firme koje garantiraju ili određenu ocjenu na maturi ili upis na određeno veleučilište ili fakultet. Ako učenik ne ostvari predviđeni uspjeh firme vraćaju novac u potpunosti.

Kreativnost i povezivanje činjenica

Status nastavnika je na vrlo značajnom mjestu u društvu, jer je društvo shvatilo da je bez kvalitetnog i nezavisnog obrazovanja teško ostvariti napredak društva i/ili države, ističe Vukelić.

- Najbolje u finskom obrazovanju je to što se učenike uči povezati činjenice i uči ih se kreativnosti. Naravno da u nekim predmetima ima učenja napamet, ali to se pokušava svesti na najmanju moguću mjeru. Čini mi se da finski obrazovni sustav prati potrebe društva, pokušava ponekad predvidjeti što će biti potrebno za određeno vrijeme. Kurikulum postoji, ali se nastavnicima ili profesorima dozvoljava sloboda. Nedostatak u sadašnjem kurikulumu je da se ne obraća pažnja učenicima koji su daroviti ili napredniji. U većini slučajeva sada se takvim učenicima samo daje više zadataka na školskom satu- zaključuje on.

Priče o Finskoj

U Hrvatskoj, u izdanju izdavačke kuće Ljevak, nedavno je objavljen prijevod hit-knjige "Fenomenalno učenje iz Finske", profesorice Kirsti Lonke. Autorica analizira finski obrazovni sustav još od vremena kad je Finska bila siromašna zemlja, precizno tumači brojne reforme i promjene koje su dovele do "finskog obrazovnog čuda".

Glavna poruka autorice ove knjige je da je besplatno i jednako obrazovanje za sve jedina isplativa investicija za prosperitet društva, navodi u recenziji dr. sc. Marijana Češi.

Za sve koje zanima nešto više preporučujemo i knjigu "Lekcije iz Finske" u izdanju Školske knjige. U trenutku pisanja knjige, autor dr. Pasi Sahlberg bio je jedan od važnijih ljudi u finskome Ministarstvu obrazovanja i kulture, te se kroz njegovo štivo analizira zašto je odustajanje od kompetitivnog sustava temeljenog na testiranju i ocjenama donijelo uspjeh Finskoj.