U petak su me nazvali i rekli da se moram iseliti. Kada sam im objasnila da sam podstanarka i da se nemam gdje vratiti, rekli su mi da onda obavezno moram van, kaže naša sugovornica
ZELENE I ŽUTE NALJEPNICE
U tri dana trebali se spakirati i iseliti iz doma: 'To je greška..'
Od razornog potresa koji je pogodio Zagreb, prošlo je 36 dana. Brojni ljudi kojima su kuće i stanovi u potpunosti stradali u potresu, morali su svoj privremeni smještaj potražiti u Studentskom domu Cvjetno naselje. U strahu, s nekoliko vrećica, kao izbjeglice, uselili su se u studentske sobe - ne znajući kada će se i ako moći vratiti tamo gdje su živjeli.
U petak popodne su svi oni čije su zgrade označene zelenom naljepnicom dobili poziv kako će se iz studentskog doma morati iseliti do ponedjeljka. Takav je poziv šokirao mnoge jer iako su zgrade procijenjene kao stabilne, mnoge od njih nemaju plin, struju, a neke čak niti vodu. Uvjeti koji nisu za život.
Jedan od onih kojima je stan stradao u potresu je i Krešimir Martinčić (62) koji je odmah, zajedno sa sinom i suprugom došao u Cvjetno naselje.
- Supruga, sin i ja živimo u stanu na Kvatriću. Radi se o državnom stanu koji je za vrijeme potresa zaista jako stradao i nismo tamo mogli ostati. U petak u pola tri dobio sam poziv kako se u ponedjeljak moramo iseliti jer nam je zgrada dobila zelenu naljepnicu. Bio sam tamo neki dan i vidio da je jedan dimnjak sa zgrade u potpunosti pao, dok su tri oštećena - započinje priču.
- Stan nam je jako oštećen, no ono što je još više problematično je to da nemamo plina jer u zgradi on na tri mjesta curi, stoga su ga morali zatvoriti. Osim toga, u stanu nemamo niti struju, već samo vodu. Imamo peć na drva no ne možemo niti ložiti jer su dimnjaci u potpunosti oštećeni. Kažu nam da se smijemo useliti u stan, ali ja se pitam: Kako? - kaže nam Krešimir.
U strahu se useliti natrag, jer kaže kako je samo pitanje dana kada će zatresti malo jače, a onda posljedice budu još veće.
- Ja sad kad dođem u stan, nemam nikakve uvjete za život. Ako opet zahladi, ne mogu se grijati, ne mogu nam niti skuhati išta za jelo. Ima i gorih slučajeva od mene, ali ovo što nam rade, stvarno nije uredu - kaže.
Ipak i dalje se nada da se još neko vrijeme neće morati iseliti iz doma.
- U ponedjeljak rano ujutro otići ću po potvrdu da nemamo plina i da su dimnjaci oštećeni. Pokušat ću im s tim dokazati da zaista nemamo nikakve uvjete za život i da nam je jedina opcija ostati ovdje još neko vrijeme - priča nam Krešimir koji je u mirovini, a šteta na dimnjacima procijenjena je na više od 150.000 kuna.
- To je novac koji ćemo mi sami morati iskeširati. A nitko me ne pita kako, niti odakle. Nitko nas ni ne pita hoće li sutra biti potresa ili neće. Pa gledajte, u zadnjih mjesec dana Zagreb se stalno trese. Neka opet malo jače zatrese, ostat ćemo u potpunosti bez svega. Neka tad budemo u stanu i sve se sruši, posljedice će biti katastrofalne - priča nam zabrinuto.
Osim njega, zabrinuta je samohrana majka (podaci poznati redakciji) koja je živjela u podstanarskom stanu u koji se ne može vratiti.
- Bila sam podstanarka u stanu koji je u potpunosti stradao u potresu. Samohrana sam majka i isti sam dan došla ovdje s djetetom. U petak su me nazvali i rekli kako je moja zgrada dobila zelenu naljepnicu i da se moram iseliti. Kada sam im objasnila da sam podstanarka i da iako je zgrada dobila zelenu naljepnicu je moj stan toliko oštećen da mi stanodavac neda da se vratim jer je moguće da nešto meni ili mom djetetu padne na glavu, rekli su mi da kao takva onda obavezno moram van, jer u studentskom domu i tako nisam smjela biti smještena. Tu navodno smiju biti samo zaštićeni podstanari ili vlasnici stanova- rekla nam je gospođa.
- Doslovno su mi rekli: snađi se kako znaš. Uspjela sam se dogovoriti s kolegicom da neko vrijeme budem kod nje, ali to nije rješenje - kaže.
Poziv je, kao i ostali čije su zgrade procijenjene kao stabilne za useljenje, dobila u petak u 13 sati. Upravitelju doma rekla je kako nema niti automobil kako bi sve stvari prenijela na drugu lokaciju, no niti za to nisu imali razumijevanja.
- Još uvijek nema javnog prijevoza, a ja sam sve stvari na jedvite jade prenijela ovdje. Sad opet sve stvari koje imam, moram seliti dalje i to kod kolegice. Ne mogu niti naći drugi stan zbog situacije s koronom. Podstanarka, samohrana majka, jedna plaća i nitko za to nema sluha - priča nam sa suzama u očima.
No ipak, pritiskom medija, izgleda da nitko do daljnjeg neće morati iseliti iz doma.
- Nije istina da su ljudi u petak dobili poziv da se moraju iseliti. Oni su dobili poziv da smo dobili status njihovih objekata. To smo vratili gradu Zagrebu što je opet pregledano i razriješene su sve nedoumice oko toga. Ljudi dakle bez obzira na boju naljepnice, u studentskom domu mogu ostati do daljnjega, dok ne srede sve što imaju kako bi se mogli useliti natrag - rekao nam je savjetnik ravnatelja Studentskog centra Zagreb Mario Župan.
- Mi imamo u ovom trenutku 483 korisnika, od kojih 135 korisnika objekt još uvijek nije pregledan. Za 29 korisnika dobili smo od grada Zagreba potvrdu da im zgrade imaju zelenu naljepnicu, no to ne znači da su oni obvezani napustiti studentski dom i vratiti se u svoje domove. Imamo niz slučajeva gdje ljudima ne rade bojleri, dimnjaci i krovište nisu u funkciji i slično. Svi oni do daljnjega će ostati kod nas. Svi oni koji imaju zelene naljepnice te žele napustiti studentski smještaj, svakodnevno ga mogu napustiti i to rade. Na dnevnoj bazi nama dolaze novi korisnici, ali i izlaze stari korisnici. Nema prisilnog iseljavanja iz Studentskog doma Cvjetno naselje - kaže.
Studentski centar svim ljudima koji su se preselili u studentski dom nudi smještaj i hranu, što financira Vlada Republike Hrvatske iz državnog proračuna.
- Mi njima pružamo skrb u smještaju, prehrani i ostalim uslugama, a status oko rješavanja prijava šteta i povratka u svoje domove je u nadležnosti grada Zagreba - kaže.
Ipak, ne zna se do kada će svi oni moći biti smješteni u Cvjetnom naselju.
- Ne znamo datum i ne znamo rok do kada će ljudi moći biti smješteni. Ali to nije na nama i za to će grad Zagreb i Vlada morati naći najbolje rješenje oko premještaja korisnika, a tako isto i oko povratka studenata u naselje - zaključio je Župan.
Kada i kako će se ljudi moći vratiti u svoje domove, još uvijek nije poznato.
- Moj stan ima žutu naljepnicu, ali je potpuno neuseljiv. Suprug i ja u svom stanu imamo tolika oštećenja da su nam statičari rekli da bi nam bilo jeftinije da sve srušimo i ponovno sagradimo. Ako me protjeraju iz doma, ne znam kako ću. I suprug i ja smo u mirovini, a svi stanovi koje smo našli za najam nisu ispod 400 eura. Toliko novaca stvarno nemamo - rekla nam je gospođa koja je također željela ostati anonimna zbog srama.
- Sram me je. Zaista me sram. Sram me otići do trgovine, reći gdje sad živim. Reći vama da nemam gdje. Osjećam se kao izbjeglica. Strepim i ne znam što će biti sljedeće. Tolike godine rada i ulaganja ni za što. I onda oni nama kažu da mi u svoje stanove nismo ulagali i Bandić kaže da smo si sami krivi. Kako smo mi to sami krivi, pitam se. Nikoga nije briga za nas - kaže.
U strahu je i Ivana Pazman Letica (47), koja u studentskom domu živi s kćerkom, a tamo je stigla iz Klaićeve ulice. Njena je situacija time gora što je u statusu zaštićenog najmoprimca.
- Ne živim u vlastitom stanu i u stan ne mogu ulagati na svoju ruku, popravljati sve zidove koji su svi do jednog napukli, zajedno sa stropom u kojemu je procjep. I sada se ja trebam vratiti u takav stan koji nije sto posto siguran za život, a moj stanodavac ne zna kada će imati novaca za uložiti u taj stan da ga popravi. Sudbina mi je u rukama drugog čovjeka, kojeg ja ne krivim, ali nije mi svejedno - kaže.
U strahu je od novog potresa.
- Nama kad kroz Klaićevu prođe kamion, sve se trese. Kćer mi je u stresu već sada, gdje je sigurnije za život nego u tom stanu, a kako će nam tek biti ako se tamo preselimo, ne znam. Susjedi mi kažu da čim se malo zatrese da se osjeti sve, non stop vibrira. Ne znam kako bi trebali živjeti tako - priča nam Ivana.
Sudbina Zagrepčana iz Studentskog doma Cvjetno naselje i dalje je neizvjesna. Što će, kako i kada, pitanja su koja si postavljaju svaki dan. Popravke si mnogi ne mogu priuštiti, kao niti najam drugog stana. Ovaj put ne moraju izaći iz studentskog smještaja, ali doći će dan kada će to morati. A gdje poslije? Ostaje im jedino nada u bolje sutra. Nada u institucije i pomoć koja će stići. Kada? Nitko ne zna.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
