Tek kada se psihičko nasilje u vezi i svakodnevni verbalni teror budu tretirali isto kao i šamar, možemo govoriti o nekoj objektivnoj slici stanja. Razlike izmedju muškarca i žene je izmedju ostalog da različito reaguraju kada su u vezi nezadovoljni i frustrurani. Žene serijom verbalnih optužbi i prebacivanja, prijetnji, ponižavanja i omalovažavanja koja može trajati i satima, ovisno o stupnju frustracije i ponašanju mukarca. Muškarci pak povlačenjem, ignoriranjem i gradjenjem zida šutnje prema ženi, što žene još više razbjesni pa u sve uključuju i djecu i sva moguća sredstva kako bi dobile pažnju koja im treba. Budući muškarci nemaju taj verbalni ispušni ventil, obično se dogadja da neki od njih puknu, prije ili nakon što prekinu takvu toksičnu vezu i onda se dogodi femicid, gdje sve ženske udruge skoče na noge. Medjutim nitko se ne brine o parovima na samom početku ovog fatalnog slijeda dogadjaja, gdje bi se možda jođ i moglo nešto učiniti.