Poludim kad još uvijek vidim ispiranje mozga ljudima strahom od zagrobnog života...i naravno plati!
mz
mimi_zg
28.10.2012.
Odustani
ne razumijem ovaj komentar i o kojoj ti tocno vjeri u njemu progovaras, ali katolicizam se sigurno ne boji "zagrobnog zivota". katolici vjeruju u zivot vjecni.
ne razumijem taj dio sa strahom od zagrobnog zivota..
Prikaži još ↓
R0
Rasputin 007
28.10.2012.
Odustani
Svakoj vjeri koja, moraš priznati,aludira na strašnu kaznu u zagrobnom životu ukoliko ne budemo dobri u ovome. Katolicizama također ima te elemente, itekako, ta
strah od pakla i vječnih muka još nije prijeđen.
Prikaži još ↓
mz
mimi_zg
28.10.2012.
Odustani
ovisno o gledistu. po mojem misljenju, ipak, velikoj vecini, vise pruza utjehu i nadu nego strah.
R0
Rasputin 007
29.10.2012.
Odustani
Katolici bi trebali vjerovati u život vječni i živjeti bez straha,ali ...počevši od istočnog grijeha pa nadalje, osim slatkiša (raja) postoji tisuću i jedan raz
log za batinu (pakao) koja ljude drži u pokornosti. Negdje između, u sivoj zoni ostalo je čistilište...pa plaćajte mise i molite za spas duša svojih voljenih.
Prikaži još ↓
mz
mimi_zg
29.10.2012.
Odustani
Po meni je dobro da te nesto potakne da cinis dobro u ovome zivotu, dal to bio strah ili zelja za boljim kako ti kazes zagrobnim zivotom po meni svejedno. Bilo
sto sto potice ljude da cine dobra djela ja podrzavam i ne mislim samo na krscanstvo ili katolicizam. Bog je Bog, nazivali ga ljudi Isusom, Budom, Sivom ili Krisnom. "Dobar je strah kome ga je Bog dao" (ima istine u tome) ;)) Dobro jutro.
Prikaži još ↓
R0
Rasputin 007
29.10.2012.
Odustani
Dobro jutro, i tebi. Krivnja, strah, mržnja, to su najrazornije ljudske emocije, ne vidim tu mnogo dobra. Ne volim ni religije stoga,osim kao zbirke zanimljivih
priča i predaja. Istinska dobrota nije činjena iz straha ili zato što mislimo da ćemo dobiti poene kod boga, prava dobrota je kao i ljubav nesebična. Žalosno je što tehnološki evoluiramo zapanjujućom brzinom dok nam duh kaska.
Prikaži još ↓
mz
mimi_zg
29.10.2012.
Odustani
Da ljudi ne osjecaju strah prema nicemu a niti krivnju, kakav bi ovo svijet bio Rasputine, reci ti meni. Ja ne vidim dobroga u tome. Pri tome ne mislim na onaj
los panicni strah od necega, ali malu dozu straha covjek mora imati jednako kao i osjecaj krivnje ako napravi nesto lose jer da niti jedan covjek nema tih emocija pa u sta bi se ovaj svijet pretvorio. Ne zelim niti zamisljati.
Prikaži još ↓
R0
Rasputin 007
29.10.2012.
Odustani
Nadam se da još uvijek govorimo o religijama? Jer ako je riječ o državnom uređenju - nisam za anarhiju. Mislim na krivnju i strah koje su posljedica sistematsko
g ispiranja mozga nevidljivim bićima.Moje osobno mišljenje jest da bi svijet bio bolje mjesto kada bi živjeli za ovaj život ne neki sljedeći. Ljudi šute i trpe,čekaju nagradu...Prolongiraju svoj život za sutra koje možda nikada neće doći. Ja ne živim za juče ili sutra, već za danas. Moj život je ono što činim danas, i ljudi koji oko mene jesu. Ne ostavljam repove, ne žalim, ne mrzim i ne osjećam nikakvu krivnju. Dajem ono što mogu i kako najbolje mogu u datom trenutku, dalje nije na meni. Kada bi svi osvijestili da ovo nije generalna proba, mišljenja sam da bi nam bilo bolje. Ne bi manjina živjela na leđima većine,a većina bi se onda za manjinu lako pobrinula,jer mišljenja sam da u većini (ipak) prevladava dobro.
Prikaži još ↓
mz
mimi_zg
29.10.2012.
Odustani
Ja osobno i nisam neki vjernik i ne mogu se podiciti da zivim u duhu krscanstva. Ali volim citati Bibliju.Mozda tebi to zvuci glupo, al eto, ja ju citam sigurno
dva puta tjedno i uvijek me iznova fascinira i svaki puta otkrivam neke stvari koje kod prvog ili drugog citanja nisam primjetila ni razumjela.Stvarno mislim da citanjem Biblije mozes postati bolji covjek ako pokusas prakticirati nauceno i u zivotu.
Prikaži još ↓
mz
mimi_zg
29.10.2012.
Odustani
Znam da ti se mozda i nece dati citati ali jedna od najdrazih prica mi je ova pa sam se potrudila i pronaci ju da ti ju sada prepisem: Jedan je dječačić upitao
svoju majku: "Zašto plačeš?" "Zato što sam žena"odgovorila mu je."Ne razumijem"rekao je dječak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikad i nećeš" Kasnije je upitao oca. "Zašto mi se čini da mama uvijek plače bez ikakvog razloga?" "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" bilo je jedino što je tata znao reći. Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču. Naposljetku je nazvao Boga.Kad ga je dobio, upitao ga je:"Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?" Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovog svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece. Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kada svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrost da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega. I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba. Vidiš, sine moj, ljepota nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav."
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .