Tonči Gabrić je prije godinu dana dao posljednji intervju za 24sata uoči utakmice Hajduka i PAOK-a u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu
'U PAOK-u su me obožavali, ali onda su mi arkanovci zaprijetili: 'Ustašo, ovako ćeš završiti...'
Tonči Gabrić, legendarni golman Hajduka i hrvatske reprezentacije, preminuo je u ponedjeljak u 63. godini života. Umro je u snu. Prije godinu dana razgovarali smo s njim uoči utakmice Hajduka i PAOK-a u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu. Dvije sezone branio je za grčki klub, ali slavu je stekao u Hajduku.
U Solunu su ga navijači obožavali, ali zbog jednog incidenta je otišao iz kluba.
- Grad je fenomenalan, a i ljudi su jako ljubazni. Meni je dolje bilo fenomenalno, nisam se mogao prošetati po gradu sa suprugom i djecom, a da nas netko ne zaustavi, traži autogram... Ali, bilo je to i ratno vrijeme i vrlo brzo su počele neugodnosti. Živio sam u elitnom dijelu Soluna, ispred kuće sam redovito parkirao svoj BMW splitskih registarskih pločica, koje su i tada imale hrvatski grb... I jednoga dana na automobilu je osvanuo plakat hrvatske nogometne reprezentacije, i to s onog prvog povijesnog susreta protiv Amerike. Na mjestu moje glave bila je rupa, a ispod natpis: "Ustašo, ovako ćeš i ti završiti" - kazao nam je Gabrić u posljednjem intervjuu za 24sata..
- Nije mi bilo ugodno, u prvom redu zbog obitelji, pa sam vrlo brzo nakon toga otišao iz Soluna. U zgradi u kojoj smo živjeli bio je jedan noćni klub u koji su "arkanovci" koji su dolazili u Grčku na odmor navraćali na 'bouzouki'. Vjerojatno su oni to i napisali... Zbog toga sam dodatno plaćao noćne čuvare koji su čuvali klub da mi par sati nakon zatvaranja pripaze na automobil. I tako je bilo sve dok nisam otišao - otkrio nam je tada Gabrić.
U PAOK ga je doveo Ćiro Blažević, a trenirali su ga legendarni Ljupko Petrović i Oleg Blohin.
- PAOK je u to vrijeme bio veliki klub, jedini od velikih klubova van Atene koji se mogao boriti za trofeje. Ćiro je tada dolazio iz francuskog Nantesa u Solun kao velika zvijezda i na preporuku ljudi iz Rijeke, u kojoj sam ja jako dobro branio, odlučio me dovesti. Trebao mu je dobar golman i igrač od povjerenja, ali u to vrijeme u Grčkoj su smjeli igrati samo tri stranca, pa su mu u klubu sugerirali da ipak uzme centarfora ili veznog igrača, a golmana će lako naći i među Grcima. No Ćiro kao Ćiro, on je inzistirao da ja dođem i na koncu im se to i isplatilo. Branio sam fantastično, a u prvoj sezoni smo izborili plasman u finale Kupa u kojem smo igrali protiv Olympiacosa. Ćiro se prije finala vratio u Hrvatsku na čelo tadašnjeg HAŠK Građanskog, a na klupi ga je naslijedio Ljupko Petrović - kazao je Gabrić.
Bio je u sjajnim odnosima s Ljupkom Petrovićem, bivšim trenerom Osijeka, ali i Crvene zvezde s kojom je 1991. godine osvojio Kup prvaka.
- Čak me vodio sa sobom kad bi išao gledati neke igrače po nižim ligama. Jednom smo tako išli gledati golmana Kavale i meni se svidio mladi Theodoros Zagorakis, koga je doveo i koji je postao legenda grčkog nogometa, a danas je predsjednik kluba. Nakon Petrovića momčad je preuzeo Blohin, s kojim nisam imao baš dobar odnos iako sam bio kapetan momčadi. On i Petrović su 'zamijenili' klubove, Ljupko je otišao u Olympiakos umjesto Blohina, koji je došao na njegovo mjesto u PAOK. I čim je došao doveo je svoje igrače poput Olega Protasova, Gennadyja Litovčenka...
Prije godinu dana, uoči utakmice Dinama i AEK-a, preminuo je navijač grčkog kluba Michalis Katsouris u huliganskom obračunu, a Gabrić se prisjetio kako je to bilo u njegovo vrijeme.
- Ranije je bilo puno više grčkih igrača u momčadima pa nije bila rijetkost ni da se potuku igrači između sebe, a sada je puno više stranaca pa je rivalitet ostao samo među navijačima. Što reći, to treba doživjeti i preživjeti. Recimo, svaki naš dolazak u Atenu bio je poput vojne operacije. Na aerodromu bi nas dočekala policija s oklopnim vozilima, rešetkama na prozorima, i pratili bi nas u konvoju prema stadionu ili hotelu. I svaki put bi doletio kamen i razbio barem jedno staklo na autobusu. Jednom zgodom Ćiro je sjedio naprijed, kako je on to i inače običavao, a ja odmah iza njega. Kad je doletio kamen i razbio vjetrobransko staklo obojica smo legli u prored između sjedala. Ležimo mi tako, a Ćiro me gleda i kaže: "Sine, imaš sjajne golmanske reflekse, ali nisam ni ja loš..." - kazao je Gabrić pa zaključio:
- U vrijeme kad sam ja igrao dolje, domaći teren je bio velika prednost. Najveći rival PAOK-a je Olympiakos i oni nas nisu pobijedili 28 godina na Tumbi, a kad su prvi put poveli odmah je utakmica prekinuta. Tako je bilo i u Kupu, na ždrijebanju je najvažnije bilo izvući uzvrat na svom terenu, onda je pola trofeja već osvojeno.