U Kukuljanima nevoljko još i danas pričaju o jezovitoj noći

Osam godina nakon što je šestero klinaca zaseoka Kukuljani uz Rječinu ponad Rijeke prestrašeno trčalo selom tvrdeći da su u šumi vidjeli malo, bijelo, sluzavo i svjetleće “neidentificirano” stvorenje, nitko u selu ne želi pričati o toj noći 2007. godine. 

Četiri kukuljanske djevojčice i dva dječaka, koji su tada bili u dobi od 11 do 17 godina, kao i svake subote okupili su se na omiljenoj i jedinoj autobusnoj stanici na ulazu u zaseok. Iako im to nije bio običaj, tu noć su, ničim izazvani, osjetili nagon za šetnjom te se oko 19.30 uputili u smjeru susjedne Trnovice. 

- I idemo mi tako, u prvoj grupi Darko, Jelena i ja, a iza nas ovi drugi kad odjednom na Batici ugledasmo nekakvu svjetlost koja dolazi iz šume. Okrenusmo se prema njoj i na jedno petnaest, dvadeset metara vidimo nešto bijelo, visine oko pola metra, s glavom na kojoj su se vidjele samo oči koje su sad bile crvene, sad zelene, sad fluoroscentno bijele kako kraj drveta stoji i gleda nas. Darko je bio na dva metra od njega, on se skamenio, a mi smo vrišteći počeli bježati na cestu - svojedobno je javnosti ispričala jedna od djevojčica. 

U panici od čudovišta sakrili se u kapelicu

- Bježala je i ova grupa iza nas, to čudo je cviljelo, lupalo i grebalo onim rukama gdje su mu umjesto prstiju bile kao kandže i sve je po boku klizilo za nama, jako pušući, svijetleći i bijeleći se, kao da ga je netko cijelog posuo brašnom. Onda je i Darko nekako pobjegao, pao na cestu i počeo histerično vrištati, mi smo ga podigli i ni sami ne znamo kako pobjegli do autobuske stanice, a to je išlo za nama. Vuklo se po boku takvom brzinom da se zapravo vidjela samo ta bjelina kako klizi za nama. Od stanice smo pobjegli pred kapelicu, ludi od straha. Onda smo pobjegli na drugi kraj sela - do Malinice, a to je došlo za nama. Nekako smo došli kući, plašili smo se da nam nitko neće vjerovati te nikome nismo tu noć ništa ni govorili - prepričala je. 

Navodno su i lokalni psi tu noć lajali bez prestanka. Da stvar bude bizarnija, djeca su ih drugi dan odvela u šumu do stabla iza kojeg je izvirio “bijeli stvor bez nosa i usta, s golemim raznobojnim očima i nogama koje kao da nisu noge nego umjesto stopala ima nešto okruglo” i na drvetu su navodno bili lijepo vidljivi tragovi kandži, a ispod drveta dubok vodoravan trag kao da je netko vukao balvan. 

Mještani i danas nevoljko pričaju o tome

Misteriozna neman se još tjedan dana neartikuliranim zvukovima glasala iz šume. Dugo nakon misterioznog događaja djeca su spavala s roditeljima, a na teren je izašla i policija te tadašnji načelnik Jelenja Branko Juretić. 

No nitko nije otkrio što je to preplašilo djecu. Od šestero djece, samo je jedna djevojčica ostala živjeti u selu. Mještani na spomen tog događaja danas nevoljko pričaju i odmahuju rukom.