Pretpostavimo da nas je snašla pandemija kuge. Ljudi padaju po ulicama i svi na vlastite oči vide ubojiti potencijal bolesti. Bi li nas u tom slučaju tamo neki stožer trebao zaključavati, distancirati i maskirati? Naravno da ne. Svi bi se bojali za vlastiti život i svakako od nas bi se zaštitio tisuću puta bolje nego bi to bilo koji stožer mogao sugerirati ili represivno nametnuti. Ljudi se sami i spontano prilagođavaju opasnostima oko sebe i najbolje štite vlastito zdravlje i život. Znači čak i za pandemije kuge, ne bi nam trebali nikakvi stožeraški mesije. Pitanje: zašto se onda guraju da nas spase od bolesti koju preživi više od 99,9 posto građana? I to tako da nas cipelare? Zašto se koristi sila i represija da nas se zaključa, distancira i maskira, ako sami vidimo da velike opasnosti nema, pa se ne bojimo i nismo se spontano samozaštitili? To je suludo kao da nas cipelare zato što nemamo kišobrane za sunčanog dana. Očito, interes tu ne bi bio zaštita od kiše, nego prodaja kišobrana. Tako i ovdje. Interes nije zaštita od bolesti, nego prodaja testova, zaštitne opreme i cjepiva. Cipelare nas zato da bi krupni kapital ostvario što više profita.