Štangaš stožeraša Šeparović jučer pametuje: "Ostavljanje građanima prava na izbor (da slobodno dišu) može imati teške posljedice na zdravlje drugih građana". Po dosadašnjem ustroju represivnog ograničavanja građana, isti su se mogli ograničavati jedino ako su nekome dokazano počinili materijalnu/nematerijalnu štetu, ako su u javnosti činili opasne radne (mahanje šakama, vožnja, paljenje korova) ili posjedovali opasna sredstva (vozilo, oružje, otrov, eksploziv... ). No gdje je opasna "radnja" ili "sredstvo" čovjeka koji nije stavio masku? Gdje je dokaz da je nekome počinio štetu? Pa... ništa od toga ne postoji. Imamo samo čovjeka koji npr. u trgovini kupuje namirnice ili sjedi u tramvaju i slobodno diše. Niti vrši opasnu radnju, niti itko kod njega vidi opasno sredstvo. A to je definicija slobodnog i nevinog čovjeka. Dakle, svojim nakaradnim tumačenjem Ustava, Šeparović uvodi novi ustroj - da je umjesto dokaza počinjene štete ili dokaza postojanja opasne radnje/sredstva, dovoljna arbitrarna volja onih na poziciji moći kako bi se slobodni i nevini ljudi represivno ograničavali i kažnjavali. A to je školska definicija totalitarizma. Ako pak pretpostavimo da su dokazano pozitivni ti koji "posjeduju" opasno sredstvo - virus, onda možemo citirati izdvojeno mišljenje suca Abramovića: "Imaju mjere za grizlija, a uvode nove kad se pojavio - jazavčar", i parafrazirati: "nisu u kućne pritvore zatvarali 'šititelje zaraza' kod super virusa, a zatvaraju ih sad, kod običnog virusa".