Hrvatski trener Zoran Vulić bio je trener ekipe Luč Energije iz Vladivostoka, grada na samom istoku Rusije. Uvjeti za rad bili su, kako kaže, nemogući..
'U daleki Vladivostok bih se vratio, ali samo kao turist'
E, dobro ste se mene sjetili. Radio sam doslovce 'bogu iza nogu', rekao je Zoran Vulić (49), koji je od 2008. do 2009. godine bio na klupi tadašnjeg prvoligaša Luč Energije.
- Bolje bi bilo da smo igrali japansku nego rusku ligu, jer to zaista nije imalo smisla. Na utakmice u zapadne dijelove Rusije putovali smo tjedan dana ranije kako bi se priviknuli na vremensku razliku. Bili bismo stalno u avionu, let je znao trajati i deset sati. To su bili strašni napori. Onda bi se vratili u Vladivostok pa bi doktor rekao da igrači ne smiju trenirati tri dana da dođu k sebi - kaže Vulić, koji je mislio da sanja kad je prvi put došao u grad.
- Ljudi su hodali po moru. Ništa mi nije bilo jasno, izgledalo je kao fatamorgana. Tek sam nakon nekoliko trenutaka shvatio da je sve zaleđeno i da ljudi normalno šetaju po moru.
Vladivostok slovi za jedan od opasnijih gradova u tom dijelu Azije, no Vulić nije imao nikakvih problema.
- Ma kakvi, sve je bilo super. Svi su vrlo ljubazni, a hrane ima kakve poželite. Jedino što je strašno skupo. Nakon Moskve, Vladivostok je najskuplji ruski grad - rekao je Zoran, kojemu je jedino smetalo vrijeme.
- Hladnoće su bile nezamislive. Na utakmici u ožujku znalo je biti i -15 stupnjeva. Tijekom najgore zime bili bismo u Turskoj na pripremama. Bilo je zanimljivo, ali vratio bih se samo ako turist - zaključio je Zoran Vulić.
VLADIVOSTOK (RUSIJA)
Stanovnika: 578.000, udaljenost od Moskve: 6430 km, vremenska zona: GNT +10 sati, temperatura na početku sezone: -6 C