Dva desetljeća nakon najvećeg građanskog skupa Franjo Tuđman u Zagrebu ima trg, SDP mu je dao novu zračnu luku, a zastupnik HDZ-a pozvan je da otvori izložbu fotografija s prosvjeda protiv vlasti HDZ-a.
U sklopu ovotjednog obilježavanja dvadesete godišnjice legendarnog prosvjeda za Radio 101 u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu bit će otvorena izložba fotografija četvorice renomiranih autora.
U službenom pozivu organizator je najavio da će izložbu svečano otvoriti Jasen Mesić, predsjednik saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.
Inače saborski zastupnik i bivši ministar HDZ-a.
Stranke koja se proteklih nekoliko godina vraća liku, djelu i političkom nasljeđu Franje Tuđmana: osobe zbog koje se na Trgu bana Jelačića u studenom 1996. godine okupilo sto tisuća prosvjednika i osobe koja je po povratku s liječenja u SAD-u izvrijeđala prosvjednike nazivajući ih "zelenim, žutim vragovima" koji se prodaju "crnom vragu za Judine škude".
Ima, dakle, neke simbolike u činjenici da jedan HDZ-ovac otvara izložbu o prosvjedu za Stojedinicu. Pitanje je samo kakve.
Je li to možda simbol pomirenja i zajedništva? Je li to neki pokušaj ironije? "Pila naopako"? Ili "prst u oko" svima koji se s nostalgijom sjećaju tog dana kad je Hrvatska nakon države napokon dobila društvo?
Pa makar samo nakratko.
Političari nisu zvijezde
A kad smo već kod političara, svi oni koji su bili na Trgu te studenačke večeri prije dvadeset godina ili koji će pogledati priloge i dokumentarce, znaju da političari tada, unatoč njihovim pokušajima, nisu bili glavne zvijezde.
Pa zašto bi onda sada jedan političar otvarao izložbu? Pa još i hadezeovac?
Svejedno, ovotjedno obilježavanje prosvjeda za Radio 101, a zapravo protiv Tuđmanova režima, protiv Zagrebačke krize, protiv gušenja medija, protiv preimenovanja Dinama, protiv represije i svega što se nagomilalo u tom razdoblju, otvara pitanje što nam taj događaj uopće znači danas.
Slavi li se on kao nostalgični, skoro jedinstveni pokušaj građanskog otpora? Kao dokaz da u ovom društvu ima potencijala za slične prosvjede, poput onog za kurikularnu reformu? Kao žalosna potvrda da je to bio proplamsaj energije koja se brzo ugasnula? Ili podsjećanje da je takva Hrvatska doživjela poraz na protekla dva izborna ciklusa?
Kad se govori o efektima tog prosvjeda, valja priznati da je njime tada spašena jedna lokalna radio postaja, ali je zato otvoren put još goroj represiji vlasti i državnog aparata.
Još crnji mrak
Narednog proljeća HDZ je kupio dva vijećnika HSS-a i preuzeo Zagreb, nakon što je Tuđman odbio potvrditi četiri oporbena gradonačelnika. Nešto kasnije Franjo Tuđman je pobijedio na predsjedničkim izborima na kojima je Vladu Gotovca na predizbornom skupu fizički napala djelatna vojna osoba.
Uhićivani su članovi nevladinih udruga, prisluškivani i praćeni novinari i oporbenjaci, gušeni su mediji, ojačala je Tuđmanova autokracija, Hrvatska je praktički potpala pod međunarodne sankcije i Hrvatska je tri godine pala u još dublji mrak. Pod vlašću HDZ-a.
Danas, dvadeset godina kasnije, događa se nešto slično. HDZ je ukinuo financiranje neprofitnih medija, udario na građansko i liberalno društvo, na nevladine udruge i novinare, na školstvo i obrazovanje, na sekularizam, ljudska prava i manjine...
Franjo Tuđman osvanuo je u braniteljskom šatoru i na HDZ-ovu skupu, da bi nakon svog trga u Zagrebu dobio i jedan lijepi poklon i od Milanovićeva SDP-a: novu zračnu luku.
Gdje smo bili? Nigdje. Što smo radili? Ništa.
Što onda poručujemo ovotjednim obilježavanjem prosvjeda za Radio 101? Da je to svakako bio najveći, ali nažalost i jedini takav skup za obranu liberalnog društva.
Iznimka bez pravila
Umjesto da je taj skup ohrabrio slične prosvjede za koje je bilo opravdanja u narednim godinama, on se pretvorio u iznimku koja zaslužuje da joj se podigne spomenik.
Zanimljivo, prošlog proljeća u Zagrebu je organiziran sličan, premda manji skup protiv ukidanja kurikularne reforme. Pedesetak tisuća ljudi okupilo se na Trgu bana Jelačića u manifestaciji otpora građanskog liberalnog društva HDZ-ovoj konzervativnoj revoluciji.
Pa je kurikularna reforma ipak zaustavljena, stručna skupina rasformirana, konzervativna revolucija nastavljena (premda ponešto ublažena), a HDZ je nekoliko mjeseci kasnije još uvjerljivije pobijedio na izborima.
Gdje smo bili? Nigdje. Što smo radili? Ništa.
Stoga se još bizarnijom čini odluka da se jednom članu HDZ-a udijeli ta čast da otvori izložbu povodom prosvjeda na kojem je iskazan otpor upravo toj stranci, njezinim vrijednostima, njezinim postulatima, njezinu svojatanju države i naročito njezinu osnivaču Franji Tuđmanu.
Zato ne bi bilo loše da Jasen Mesić ponese na otvaranje izložbe i Tuđmanovu bistu, onu iz šatora ili onu iz Središnjice, posve svejedno. Pa da simbolika ne ostane nedorečena.
