U vrijeme prije devedesetih, NISAM JUGO NOSTALGIČAR, išli smo na posao sa voljom, na poslu smo radili, znali smo se i smijati, ali od srca, a svaki mjesec kad je bila plaća obavezno smo svi zajedno išli na klopu u restoran. Od plaće se normalno živjelo, poplaćali smo režije, bilo je dovoljno za hranu, pa čak smo znali za vrijeme ljeta subotom ili nedjeljom otići na jedan dan na kupanje u Jadranovo ( ujutro dođeš, a navečer ideš kući jer je cijena benzina bila pristupačna), a za vrijeme godišnjeg išli smo na more, netko u kamp, a netko u radnička odmarališta, a neki i u svoje kakve-takve vikendice, da to je bilo vrijeme kako danas kažu mraka. Ljudi su se više družili, pjevali smo, nismo bili ovako mrki kao što su danas, ipak je bilo veće sigurnosti jer se rad i radnik cijenio.
Fr
Fritza
14.8.2014.
Odustani
Pravo zboriš Njegoše. Potpisujem sve što si napisao. Kako je to lijepo otpjevala Meri Cetinić: Davno je, davno, bilo to...
B7
B747
15.8.2014.
Odustani
Ja i moja Kata
preko sindikata
preko Crne Gore
idemo na more...
:)
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .