U 35 godina bračni par Đelmić je vratio 'život' u 13 kamenih kuća
Zahvaljujući bračnom paru Đelmić, koji su gradski život zamijenili seoskom idilom, ovo jedinstveno selo danas živi svakim svojim kamenom u koji su oni utkali nesebično puno ljubavi, ali i znanja
Za dolinu Neretve i krajnji jug Dalmacije mnogi će reći kako je to hrvatska Kalifornija, zemlja bogom dana u kojoj sve što posadiš uspijeva. Zađe li se svega koji kilometar u unutrašnjost, do prelijepih Baćinskih jezera, makadamski put vodi do jednog od 13 sela u Baćini, bajkovitog kamenog sela Podćempres, sagrađenog još u 19. stoljeću.
POGLEDAJTE VIDEO: Lucija Gorički preuredila dom
Pokretanje videa...
01:16
Zahvaljujući bračnom paru Đelmić, koji su gradski život zamijenili seoskom idilom, ovo jedinstveno selo danas živi svakim svojim kamenom u koji su Đelmići utkali nesebično puno ljubavi, ali i znanja, jer Snježana je profesorica likovne kulture i magistra kiparstva, a njezin suprug Ino slobodni umjetnik.
- Suprug se tu rodio, majka se odselila u Ploče u stan, a on je ostao tu sam živjeti. Kad smo se nas dvoje upoznali, bili smo mladi. Meni je bilo 20, a njemu 27 godina. Odlučili smo ostati i nastaviti živjeti baš tu gdje nije bilo ni struje ni vode. Držali smo koze, kokoši, patke, zečeve...Nema toga što nismo imali i, dakako, uz to se bavili umjetnošću. Sve što ovdje vidite godinama je upravo moj suprug sam obnavljao. Najprije svoju rodnu kuću, a potom jednu po jednu kako smo kupovali. On je svaki kamen presložio. I tako godinama. Danas kad pogledate, više ne možete raspoznati što je staro, a što ponovno sagrađeno jer se suprug isključivo želio zadržati na staroj gradnji kamenim vacadama, koje su s vremenom poprimile staru patinu - govori nam Snježana.
Jedinstvena priča
Jedna kuća, balatura, kamene staze, moderni bazen u osami, daleko od očiju posjetitelja, čatrnja, pa onda opet kuća koja je nekad služila za pušnicu i otvoreno ognjište na kojemu Snježana i danas zna ispeći kruh ispod peke. Prelijepi vrt u kojemu prevladava dalmatinsko raslinje, masline i agave te sjenica kraj bazena samo su dio raskoša koji pruža ovo jedinstveno kameno selo.
Da priči tu nije kraj, pobrinuo se bračni par Đelmići koji, poput pravih umjetnika, koriste sve blagodati sela i tu godišnje više puta organiziraju likovne kolonije po nekoliko dana. Pridruže im se umjetnici iz cijeloga svijeta, uživaju u svojem umjetničkom izričaju, raduju se svakom novom svitanju, koje potom ovjekovječe u svojim djelima. Počeli su, govori Snježana, prije 35 godina s idejom da im bude dobro.
- Najveći dio svega ovoga je napravljeno tijekom rata, kad nisi mogao prodati ni sliku, nisi imao od čega živjeti. I tako smo malo pomalo obnavljali - kaže Snježana.
Uz suprugovu djedovinu, kupili su još dva imanja i sad ukupno imaju 13 kuća. Već deset godina dio iznajmljuju turistima koji ovdje dolaze željni mira i odmora.
Ovdje prevladava isključivo kamen, dok je interijer drveni s ukrasima od kovanog željeza. Stare škrinje su zasjale novim sjajem, sobe s kamenim zidovima koje rese njezine umjetničke slike nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Selo je posebno zanimljivo gostima iz skandinavskih zemalja i Nijemcima. Cijeli eksterijer i interijer odišu prošlošću, nekim davnim vremenima, za kojima poglavito ljudi iz gradskih sredina pokazuju interes.
Dva, tri kamena u auto
Ako se malo bolje zagledate u sliku na zidu, primijetit ćete da je Snježana uspješno vrata od starog noćnog ormarića pretvorila u ram.
Da je stranicu od starog ormara iskoristila za novu škrinju iz koje miriše lavanda.
Da se poigrala kupaonskim elementima uklopivši ih s puno umijeća u kamene zidove.
A što se tiče malenog prostora druge kuće, koji je dijelom bio 'naslonjen' na kamenu polu, u njega je ugradila kuhinjske elemente u same zidove kuće.
Izlaz vodi na prekrasni bazen, a pazilo se na svaki detalj, pa tako i u vanjskom vrtu.
Kulturni turizam, uz notu seoskog turizma u Podćempresu, kao da živi punim plućima jer unatoč koroni gostiju ima.
- Tijekom 2. svjetskog rata u selu su bili Talijani, a onda su došli Nijemci i selo zapalili, dok su stanovnici završili u egipatskoj pustinji i logoru. I moja baka i majka. Baka je ostala udovica, a ja sam odrastao bez oca. Život me je svemu naučio, najmanje lijepom. Zato je ovdje sve lijepo. Tu i tamo negdje odeš, ali se uvijek vratiš na ognjište. Sve sam obnovio sam. Svaki put u auto stavim dva, tri kamena, nikad se prazne ruke kući ne vraćam. Cijeli život sam ovdje, sve ovo što vidite je moj život. Želim očuvati komad Dalmacije od kamena do jezika. Sve uvažavam, ali svoje čuvam - za kraj nam je rekao Ino.
