Plenki i Zoki će ratovati. Samo da mogu zajednički preživjeti
Zagreb: Novi hrvatski predsjednik, Zoran Milanović, održao govor |
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
"Tvrda kohabitacija", novi pojam koji je Plenković uveo na političku scenu, izgledat će kao žestoko suparništvo koje se zapravo pretvara u strateško savezništvo. Glumit će da ratuju, kako bi izgledalo da stvarno pobjeđuju.
Zoran Milanović kaže da "ne zna što je to tvrda kohabitacija".
Andrej Plenković smrtno ozbiljan uzvraća: "Znat će".
Međutim, obojica točno znaju o čemu se radi. I obojica će svojski raditi upravo na toj "tvrdoj" kohabitaciji.
Zato što ona predstavlja pobjednički recept za obojicu.
Bez ratova, napetosti i obračuna nema ni političkog opstanka: Plenkovića na čelu HDZ-a, Milanovića na čelu države.
Recept je toliko puta već prokušan i provjeren.
Plenković je više problema imao s Kolindom Grabar Kitarović na Pantovčaku nego što će ih imati sa Zoranom Milanovićem. Jer, ako te netko već kritizira, bolje je da to bude netko iz suparničkog političkog tabora, nego da kritike lansira osoba koja rovari u tvojoj stranci i služi kao sponzor protivničkoj stranačkoj frakciji.
Bruse se na Zokija, a ne Plenkija
Milanović će premijeru savršeno sjesti u homogeniziranju HDZ-a. Borba protiv zajedničkog neprijatelja ujedinit će članstvo, utišati nezadovoljstvo, marginalizirati opoziciju. U vrijeme rata, a Plenković najavom "tvrde kohabitacije" priprema rat s novim predsjednikom, svaka kritika smatrat će se izdajom.
Umjesto bratoubilačkog rata slijedi rat za spašavanje HDZ-a od povratka Milanovića i ljevice na vlast.
S druge strane, takva "tvrda kohabitacija" odgovarat će i novoizabranom predsjedniku Republike.
Što gore, to bolje
Zadnja dva izborna ciklusa pokazala su da predsjednik države ne može računati na drugi mandat ako uživa podršku predsjednika Vlade. To je postalo političko pravilo. Gotovo pa dogma.
Milanović, dakle, spremno dočekuje Plenkovićeve prijetnje jer zna da mu one samo podižu rejting među njegovim biračima. Koji nisu samo ljevičari, već i antihadezeovci.
Još bolje ako Plenkovića u stranci smijene desničari koji bi stranku odvukli prema još mračnijoj desnici. Onoj koja je iznenada razbudila i uzbudila Milanovićevo biračko tijelo.
Zoki neće Beru
Po toj logici, Milanoviću ne bi odgovarao ni dolazak SDP-a na vlast, neovisno o tome koliko je suza Davor Bernardić prolio u izbornoj noći. Tome u prilog ide i sve ono čemu smo svjedočili dok je Milanović primao minimalac u privatnom sektoru: njegovi ljudi pretrčavali su u Plenkovićev tabor, njegovi ljudi aktivno su radili na rušenju Davora Bernardića u SDP-u.
Tako bi i njemu danas odgovarao ostanak Plenkovića na vlasti.
Još bolje, novi predsjednik trebao bi kohabitirati s Vladom u kojoj sjede i njegov bivši koalicijski partner HNS.
"Tvrda kohabitacija", novi pojam koji je Plenković uveo na političku scenu, izgledat će kao žestoko suparništvo koje se zapravo pretvara u strateško savezništvo.
Svatko se ukopao u svoju kotu, povremeno će izmjenjivati rafale i topovske salve, ali neće im pasti napamet krenuti u otvoreni juriš. Jer iza tog juriša, pogotovo ako je pobjednički, krije se opasnost da z apet godina sve završi velikim porazom.
