Ovo je mjesto nekad bio poligon za obuku vojnika, zatim bolnica, zatvor, popravni dom... I paralelno s tim sirotinjsko groblje i vječno počivalište za neželjene, bolesne, nepoznate...
BIVŠE NUKLEARNO SKLADIŠTE
Tužna priča o najvećoj grobnici za umrle od korona virusa
Samo 18 kilometara od Manhattana nalazi se Hart Island, mjesto koje je više od sto godina bilo zadnje počivalište za siromašne i one koje nitko nije tražio. Ovaj otočić koji gleda na Bronx privukao je veliku pozornost početkom travnja u Americi, nakon što je grad New York objavio da će ga koristiti kao javnu grobnicu za pokapanje preminulih od korona virusa, kojima nitko nije osigurao da ih se pokopa na neki drugi način.
Ovo je inače najveća masovna grobnica u Americi. Na Hart Islandu svake godine se sahrani oko tisuću ljudi, a više od milijun ostataka pokopano je po cijelom groblju. No, povijest Hart Islanda počela je naravno puno prije korona virusa.
POGLEDAJTE VIDEO O KORONA VIRUSU U AMERICI:
Pokretanje videa...
01:40
Njegova prvotna namjena bila je poligon za obuku vojnika za vrijeme Građanskog rata. Parcelu je kupio grad New York 1868. godine, a godinama kasnije Hart Island je bio mjesto za dječački popravni dom, bolnicu, zatvor, rehabilitacijski centar pa čak je neko vrijeme tamo bilo spremište za nuklearno oružje čiji se tragovi još i danas vide po otoku.
Prvi službeni sprovod na otoku bio je 22. travnja 1869. godine, kaže Melinda Hunt, direktorica projekta Hart Island, neprofitne udruge koja se bavi identifikacijom i praćenjem svih pokopa na otoku.
- Na otoku nisu pokopani samo oni koje nitko ne traži ili su siromašni. Na otoku se pokapaju svi oni za koje obitelji iz bilo kojeg razloga nisu angažirali nijednu privatnu tvrtku da za njih održi sprovod. Ovo groblje je i ranije služilo gradu u vrijeme nekih drugih epidemija - kaže Melinda Hunt za Washington Post.
Među tim epidemijama bile su žuta groznica i tuberkuloza koje su izbile u 19. stoljeću, kada se Hart Island koristio kao karantena za zaražene. Hart Island je bio ključan i u vrijeme velikih žrtava povezanih sa širenjem epidemije gripe 1918. godine, kada je samo u New Yorku preminulo 30.000 ljudi.
- Grad ima mogućnost reciklirati grobove svakih 25 godina. Nakon što se tijelo potpuno raspadne do kosturskih ostataka, zakon omogućuje da se grob reciklira, odnosno ponovno iskoristi. To je razlog radi kojeg Hart Island nikad neće ostati bez grobnih mjesta - nastavlja Hunt, ali napominje da je grad počeo reciklirati grobove tek kada prvi put više nije bilo mjesta za nijednog pokojnika, 1931. godine.
Masovna pokapanja na Hart Islandu često imaju negativne konotacije, ponajviše zato jer su se načini na koje se pokapaju pokojnici kroz povijest jako promijenili i zapravo napredovali i privatni sprovodi su postali norma. Profesor povijesti Thomas Laqueur objašnjava da nam je danas ideja o masovnim pokapanjima odbojna jer se to vrlo rijetko događa i u našoj kulturi se smatra neprihvatljivim da netko umre neprijemijećen i da bude pokopan tako da za to nitko ne zna.
U modernijoj povijesti Hart Islanda najznačajniji period bio je onaj u vrijeme epidemije AIDS-a kasnih osamdesetih i početkom devedesetih kada je samo u New Yorku AIDS odnio više od 100.000 života. Mnogi koji su preminuli od AIDS-a pokopani su na Hart Islandu i to na izoliranom području, a njihovi su grobovi bili dublji nego od ostalih pokojnika na otoku zbog stigme i neznanja o tome kako se AIDS širi.
Podaci iz arhiva New Yorka pokazuju rast broja grobova na Hart Islandu 1988. godine. Te je godine samo u epidemiji AIDS-a na otoku pokopano 1.329 ljudi, čime je Hart Island i najveće groblje žrtava AIDS-a u Americi.
Pokapanja su jako dugo radili zatvorenici s obližnjeg zloglasnog otočića, Rikers Islanda.
- Ljudi su govorili ako jednom odeš na Hart, progonit će te duhovi do kraja života. Mnogi zato nisu htjeli raditi tamo. Ali, za mene je to bilo iskustvo koje me naučilo poniznosti. Tražio sam stalno da me šalju na Hart i da pokapam pokojnike - ispričao je Saxon Palmer, bivši zatvorenik s Rikersa, koji je četiri mjeseca radio na groblju na Hart Islandu.
Iako je vijest da će se žrtve korona virusa pokapati na Hart Islandu izazvala brojna pitanja, pa i negodovanja, Thomas Laqueur i Melinda Hunt ističu da je to možda čak i najdostojanstveniji način da se pokopaju oni koje nitko drugi ne želi pokopati.
- Često sam govorila da je Hart Island obiteljska grobnica New Yorka. Ima zaista nešto jako značajno u tome da budete pokopani zajedno s generacijama ljudi koji su umrli prije vas. I ovo uostalom pokazuje da New York cijeni svačiji život, da nitko nije zaboravljen - rekla je Melinda Hunt.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
