Turski taksisti poput hrvatskih političara: Legalno nas kradu...

Belek, šesti dan.

Ovdje je sve po starom, kiša i dalje lije kao iz kabla, jednostavno je nemoguće malo ozbiljnije prošetati Belekom. Turci se i sami čude, tvrde kako ovakvo vrijeme u ovom dijelu zemlje još nije viđeno. I kako će sigurno sutra biti bolje. A to 'sutra' iz dana u dan prelazi u sve gore.

Danas se u jutarnjim satima nebo još jednom spojilo sa zemljom, vjetar je udarao na sve strane, pa se i Dinamova utakmica u 12.30 po lokalnom vremenu igrala pod reflektorima!?

A mi smo se, onako naivno, prije puta spremili za ljeto. Uzeli par 'starki', milijun kratkih majica i - kupaće. Da, bez obzira što je tek siječanj, bili smo spremni i za kupanje, ali ne ovakvu vrstu kupanja. Turske nam je već dosta, mokri smo po cijele dane, taksisti trljaju ruke kad nas vide, a tenisice nam se više niti ne mogu osušiti. E, pa nekad ni novinarima nije lako...

Turski taksisti su sjajna priča, ti nas na legalan način kradu poput hrvatskih političara. Nigdje taksimetra, identična ruta vožnje (od našeg do Dinamovog hotela) nekad košta dva, a nekad i 10 eura.

Danas nas je iz hotela Regnum vozio veliki navijač Galatasaraya, vjerojatno prvi taksist koji zna engleski. Čovjek se sam predstavio i kao veliki navijač hrvatske reprezentacije u kojoj su ga se u Rusiji najviše dojmili - Modrić i Pjanić!? Super, odmah smo promijenili temu.

Teško je i opisati kakve smo sve storije ovih dana imali s taksistima; od onih u kojima su nas namjerno do željenog cilja vodili okolnim rutama, pa do čovjeka koji je usred vožnje stao na benzinsku pumpu (!?) kako bi zapalio cigaretu.

Ipak, u ponedjeljak su i oni otišli korak dalje. Nešto iza ponoći po lokalnom vremenu sjeli smo u taksi (na suvozačevo mjesto), a onda je vozač mahnuo još trojici prijatelja da sjednu na zadnja sjedala. 

Vožnja je trajala sedam-osam minuta, svi su u taksiju glavno raspravljali, a vašem novinaru tijekom puta i nije bilo svejedno. Srećom, sve je bilo kako treba, čak nam je to na kraju bila jedna od jeftinijih vožnji. Ljudi su nas lijepo pozdravili, mahnuli nam prilikom našeg izlaska iz taksija, kao da je to sve sasvim normalno. Tko zna, ovdje možda i jest, no u Hrvatskoj se takve stvari ne mogu dogoditi.

U Beleku svaki dan ordinira 180 taksija, sva su vozila na cesti od 0-24, a domaćini nam tvrde kako ovo mjesto bez stranih gostiju ima manje od tisuću stanovnika. Svaki će vam taksist po izlasku iz auta uredno dodijeliti svoju 'vizitku', da smo ih počeli skupljati od prvog dana imali bi ih već desetak. No, brzo ćemo se vratiti na tu brojku.

Dinamov hotel Regnum svakim danom privlači sve više poznatih lica iz hrvatskog nogometa. U utorak su tu stigli izbornik reprezentacije Kuvajta do 23 godine Rajko Magić, njegov pomoćnik Goran Paulić, predsjednik Nogometnog saveza Krapinsko-zagorske županije Stjepan Merkaš, dok je već danima u istom hotelu menadžer Mirsad Kerić. Dinamovi čelnici čekali su i dolazak Zorislava Srebrića, no Zorko se u Beleku još nije pojavio...