Kad bi ja kao građanin zatvorilo prehlađenu osobu ili bi nekoga prisilio na iglu, a sve stoga što sam se domislio uzvišenog cilja - "spriječavanje širenja zaraze", bilo bi mi suđeno za teška kaznena djela. I mogao bi se pozivati na "uzvišeni cilj" do sudjeg dana, no sud me ne bi oslobodio krivnje. Jer jednostavno, to što ja u glavi imam "uzvišeni cilj" ne znači da djela nisu počinjena. No, kad bi ja kao član vlade napravio isto zatvaranje, istu prisilu, i pozvao se na isti "uzvišeni cilj", onda najednom ne bi bio ništa kriv. U čemu je caka? Kako status napadača može odrediti sudbinu žrtve? Nisam član vlade - osobe su pretrpjele kaznena djela. Jesam član vlade - osobe nisu pretrpjele kaznena djela. Pa caka je u tome da ne može. Status napadača ne može odrediti sudbinu žrtve jer djela su faktički počinjena. Nego, vlast često udari u glavu pa vladajući umisle da su čarobnjaci koji mogu mahnuti štapićem "uzvišenog cilja" i učiniti da počinjena kaznena djela nestanu. Kad siđu s vlasti shvate da nisu čarobnjaci, da djela nisu nestala i da ih čeka suđenje. Shvatit će i ovi danas.