Tuga obitelji Turek: Nikolinim organima spasili su šest života

Strašno nam fali. Rekli su nam da će s vremenom biti bolje. Ništa nije bolje. Isto je kao i prvog dana kada nas je napustio. Prije sam stalno bila na njegovom grobu, sada idem jednom dnevno, a ljeti dva puta. Sjednem, isplačem se i razgovaram s njim. Tako mi je lakše, kroz suze pripovijeda Branka Turek, majka ubijenog Nikole. Bliži se druga godina otkako ga je ubila bivša djevojka Nuša Bunić.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:36

Ispovijest tate i mame ubijenog Nikole Tureka: 'Organi našeg sina spasili su šest života' | Video: 24sata/pixsell

Slavio bi 32. rođendan

Nikola Turek preminuo je u bolnici od zadobivenih ozljeda

Hladnokrvno

Nuša je Nikolu ubola u vrat, prerezala mu karotidnu arteriju i pobjegla

Optužena je da je 15. lipnja 2017. godine oko tri sata na livadi varaždinskog predjela Beli kipi uz Dravu, nožem oštrice 9.5 centimetara u vrat ubola tada 30-godišnjeg Nikolu. Prerezala mu je karotidnu arteriju i pobjegla.

Suđenje se približava kraju i ovih se dana očekuje presuda koju Nuša (22) čeka u varaždinskom istražnom zatvoru.

A presudu u dubokoj tuzi iščekuju i Nikolini roditelji Branka i Zdravko te sestra Valentina Turek. Ove godine Nikola bi napunio 32 godine. Umjesto da zajedno slave i raduju se životu sa sinom i bratom, vrijeme je za njih stalo tog 15. lipnja 2017.

Njegova soba netaknuta

- Sve je isto kao i one noći kad je nekoliko minuta prije ponoći otišao. Njegove stvari još su u ormaru, soba je netaknuta, jedino smo krevet raspremili. Nikada neću moći raščistiti njegovu sobu i izbaciti njegove stvari. Još ne možemo shvatiti da ga nema, još čekamo da se vrati. Ujutro kad ustanem i vidim zatvorena vrata njegove sobe, pomislim da još spava - tiho zbori Branka dok joj suze klize niz lice. Gubitak sina s kojim je bila jako bliska i povezana, potpuno ju je slomio. Godinu dana pila je lijekove za smirenje i hodala poput zombija. Spoznaja da mora brinuti za kćer Valentinu trgnula ju je i prisilila da nastavi funkcionirati. Za razliku od nje, otac Zdravko emocije je potiskivao. Lani je doživio i moždani udar.

- Stalno sam osjećao grč u sebi i jednostavno je kulminiralo. Liječnici su rekli da je moždani aktivirao stres. Lijeva strana još mi je gotovo oduzeta, šepam i dobro da sam se uspio oporaviti bar toliko da mogu hodati - pripovijeda nam Zdravko.

I u tragediji koja ih je zadesila, Tureki su pokazali svoju plemenitost. Nikoline bubrege, jetra, pluća, srce i rožnice donirali su i tako spasili šest života.

- Večer uoči napada nožem Nikola je bio u moto klubu. Došao je ranije kući jer je iduće jutro imao nekog posla. Nije pio te večeri. Otišli smo spavati i nismo znali da je, kako smo kasnije saznali, izašao nekoliko minuta prije ponoći. Kći i ja smo ujutro vidjele da ga nema. Oko 9.30 sati na vratima sam ugledala dva policajca. Odmah sam im rekla da, ako mi žele nešto reći vezano uz mog sina, pričekaju dolazak supruga. Pitali su nas što Nikola ima s Nušom Bunić. Cijeli svijet nam se srušio kad su nam rekli što se dogodilo. Kazali su da je u bolnici i da je stabilno.

Odjurili smo ga posjetiti. Liječnici su nam rekli da je bio pothlađen, da su ga grijali i da je sada sve u božjim rukama.

Tog poslijepodneva oprostili smo se od njega. Primila sam ga za ruku, a on me stisnuo i držao. Kad sam htjela povući svoju ruku, nije me puštao - niže Branka dok joj priču prekidaju duboki jecaji. Nikola se oprostio i od sestre Valentine s kojom je bio posebno vezan. Iako nemoćan, posljednjim je snagama otvorio lijevo oko i pogledao Valentinu. Desna mu je strana bila oduzeta.

Otvorio oko da vidi sestru

- Valentina je došla do njega, uhvatila ga za ruku i rekla mu: Nikola, Nikić, Đukac, probudi se! Došla sam ti. On je na trenutak otvorio oko i pogledao je. Jako ju je volio i za nju bi učinio sve. Uvijek je govorio da neće brata, već sestru i ta mu se želja ispunila - otirući suze pripovijeda Branka. Nikola je, kaže, bio dobrovoljni darivatelj krvi. Te večeri kad je ubijen nije bio pijan, što je dokazao i alkotest. Za razliku od Nuše kojoj je tada izmjereno 0,85 promila.

- Kada smo već znali da Nikoli nema spasa i da ga održavaju na životu samo zbog organa, osjećali smo nemoć gledajući ga tako beživotnog, a još uvijek tako toplog i znojnog, kao da spava. Brisala sam mu znoj. Pola toga se ne sjećam što se događalo u to vrijeme. Svi liječnici i sestre u varaždinskoj bolnici bili su divni. Svoj rodbini i prijateljima dopustili su da se oproste s Nikolom, kao što sam se ja s njime pozdravila.

Od Nušinih ni riječi sućuti

Ali najviše mi je žao što ga nisam vidjela mrtvog. Preporučili su mi da je bolje da ga zapamtim kakav je bio, jer su mu uzeli rožnice i savjetovali da je bolje da ga takvog ne vidim. Nikad to neću prežaliti - povjerava nam Branka. Na njegovom je pokopu bilo više od 1.500 ljudi iz Hrvatske, Slovenije, Italije, BIH-a, jer su ga, osim kolega bajkera, na posljednji počinak ispratili i brojni prijatelji i suradnici. Supružnici Turek nerado su se prisjetili ljubavne veze Nikole i Nuše. Hodali su svega osam mjeseci, a ona ga je nožem ubola 18 mjeseci kasnije.

- Često je dolazila kod nas.

Ponekad ga je i čekala da dođe. Kod nas bi i prespavala, a i on kod nje. Uvijek je bila otvorena. Udomaćila se, znala skuhati kavu. Bila je visoka - prisjeća se Branka, a Zdravko dodaje:

- Kad je gledam na sudu, boli me njezin hladan bezosjećajan pogled. U njoj nema nimalo kajanja za to što je učinila. Prvu cijelu noć je spokojno spavala u pritvoru i uopće ne osjeća nikakvu grižnju savjesti za to što je napravila. Toliko puta je bila kod nas i ni riječ sućuti od nikoga od njih - glasom u kojem se miješa prijezir i gorčina kaže Zdravko Turek. Nuša je s Nikolom odlazila i u njihovu kuću na moru, a kasnije je majci napričala laži da ju je Nikola silovao i ozlijedio. No, nije imala vidljivih znakova silovanja, ni bilo kakvih ozljeda.

- Da meni moja kćer kaže da ju je netko silovao i tukao, prvo bih to prijavila policiji i nikada je više ne bih pustila blizu te osobe. To bi učinila svaka majka. No, Nušina majka je nju i dalje vozila kod nas i ostavljala je pred našom kućom - kaže očajna Branka Turek.

Neslužbeno doznajemo da se Nuša večer prije dopisivala sa svojim tadašnjim dečkom koji je radio na terenu. Prije ponoći mu je napisala da ide spavati, a istovremeno od Nikole tražila da se vide. Dan ranije također mu je slala poruke da joj se javi. Te kobne večeri našli su se u gradu i njegovim autom odvezli na Dravu.

Nisu odmah zvali hitnu

Neslužbeno doznajemo da je Nikolu ubola izvan automobila, a potom se navodno skidala i putem do obližnjeg poduzeća Aquatehnike bacala odjeću. Jedan od svjedoka izjavio je da je došla samo u gaćicama s rukama preko grudiju te rekla da ju je napao dečko, ali ne i silovao. Teško ranjeni Turek svojim je automobilom pokušao doći do bolnice. Međutim, zbog obilnog krvarenja pao je u šok i dobio moždani udar.

Onesviještenog ga je u Kumičićevoj ulici pronašao prolaznik te su ga prebacili u varaždinsku bolnicu. Zbog teških je ozljeda u bolnici preminuo dva dana kasnije. Supružnici Turek razočarani su što ni Nuša, niti njezin otac, a ni čuvar kojem se Nuša obratila nakon što je ostavila okrvavljenog i ozlijeđenog Nikolu, nisu prvo pozvali Hitnu pomoć i policiju, već Nušinog oca. Boli ih i što se Nuša do dolaska policije već bila otuširala. Tih 20 i nešto minuta njihovom bi sinu najvjerojatnije spasilo život.

Bole ih laži o sinu

-Možda ne bi bio sasvim zdrav, možda bi bio u kolicima, ali bi barem bio živ. Kako mogu živjeti s tim na savjesti? Nikola bi imao šansu da je bar netko ranije okrenuo telefon - očajno kaže Nikolin otac. Bole ga, kaže, laži, koje se na sudu govore o njegovom sinu koji je, tvrdi, bio predobar čovjek, emotivac spreman pomoći svakome čak i na svoju štetu.