Troškovi udvoje: Podjela 'po pola' ili zajednička blagajna?

Financije su vodeći uzrok svađa u brakovima, a naznake neslaganja oko raspodjele novca obično se mogu prepoznati već u počecima zajedničkog života, pa čak i prije. Oko 17 posto muškaraca i žena smatra kako je najbolji princip zadržati odvojene financije između partnera, dok ostali smatraju kako je jedini način da zajednički život uspije osnivanje zajedničke blagajne i ukidanje pojmova "moj" i "tvoj" novac, otkrila je nedavna američka studija tvrtke LearnVest.

Pristup "svi smo jednaki"

Na ovaj način svaki od partnera raspolaže svojom plaćom, izuzev zajedničkog računa za koji je unaprijed dogovoren jednak iznos koji će svaki od njih uplaćivati, kao i na što će se novac iz tog fonda trošiti. Pristup funkcionira dobro za parove koji su sličnih primanja, a osobito za one koji još nisu u braku.

Tzv. "pravedni" pristup

Funkcionira slično kao pristup "svi smo jednaki", a svaki od partnera odvaja iznos predodređen za zajedničke troškove, poput režija, izlazaka i hrane. Razlikuje se po tome što partneri ne odvajaju jednak iznos, već su ga prilagodili visini svoje plaće, pa tako onaj koji zarađuje više i doprinosi više zajedničkim sredstvima.

Ovaj pristup također odgovara parovima koji nisu još u braku, imaju veće razlike u primanjima te dijele zajednički stil života, što podrazumijeva zajedničke interese za mjesto i način ljetovanja, odlaske u restorane i hobije koje sebi slabije plaćen partner ne bi mogao samostalno priuštiti.

Pristup "Ja ću platiti" 

Odnosi se na pristup u kojem jedan partner plaća većinu računa, bilo da je zbog toga što zarađuje znatno više ili drugi partner uopće ne radi. Funkcionira ako imućniji partner može pokriti većinu životnih troškova, a nijedan od njih nema problema s tim da on plaća. Pristup je mnogo češći u počecima odnosa ili u braku u kojem jedan partner ne radi, primjerice žena koja je odlučila ostati kod kuće i odgajati djecu. Dugoročno loše funkcionira u vezi u kojoj par živi zajedno, a jedan od partnera nema ambiciju raditi, no realno postoji potreba za dvije plaće.

"Tko prvi do računa" pristup

Temelji se na približno podjednakom plaćanju za zajedničke troškove, u kojem se partneri dogovaraju tko će sada platiti, a tko sljedeći put. Zamka ovog pristupa je što i naizgled pravedno plaćanje to uopće ne mora biti, ali zato odlično odgovara parovima s istim odnosom prema financijama i razvijenom komunikacijom o novcu.

Pristup "naš novac"

Uključuje potpuno spajanje svih sredstava i trošenje po principu zajedničkog dogovora oko većih troškova te prethodni dogovor kako trošiti manja sredstva sa zajedničkog računa. Dobro funkcionira za parove koji su u braku, ali ne i one koji imaju velike razlike u primanjima.

Simptomi financijskih neslaganja

Materijalni aspekt zajedničkog odnosa za mnoge je parove škakljivo pitanje, no ono zahtijeva zajednički dogovor koje odgovara objema stranama. Sebičan pristup u kojem jedan od partnera udovoljava svojim potrebama, kupujući željene stvari bez razmišljanja hoće li ostati dovoljno sredstava za zajedničke troškove ili računajući unaprijed da će druga polovica to podmiriti, indikator je problema.

Uzrok problema može biti nezreli pristup jednog od partnera, kao i situacija u kojoj je egoistični partner naviknuo da će ovaj drugi voditi brigu o financijama na sličan način kao što bi to činio roditelj. Nikako nemojte ignorirati taj problem jer će se on samo povećati proporcionalno s vremenom.

Škrtost i rastrošnost

Najbolje funkcioniraju parovi sličnog odnosa prema novcu, premda rastrošnost oba partnera može biti uzrokom zaduživanja i velikih problema. Ako smatrate da ste vi i vaš partner posve različiti po pitanju uštede novca, stvari potrebnih za život i prioriteta na koje trošite, zapitajte se možete li zajedno funkcionirati prije udruživanja sredstava, tj. podizanja kredita ili ulaganja u zajedničku imovinu.  Procijenite slažete li se s financijskim razmišljanjem svoga odabranika danas i prema njegovom ponašanju zamislite biste li smatrali pravednim jednaku financijsku raspodjelu u vašem odnosu za 10, 20 i 30 godina?

Rješavanje problema