Tri žene otvoreno: 'Nemamo djece i zbog toga nismo zažalile'

Statistika pokazuje da jedna od pet žena rođenih 60-ih nikada nije imala djece. Svoju životnu priču ispričala je 53-godišnja hipnoterapeutkinja Fiona, TV statistica Isy (63) i Vicki (48), pravnica za ljudska prava za The Sun. Ovaj trojac iskreno je progovorio o različitim razlozima zbog kojih su odlučile ostati bez djece.

POGLEDAJTE VIDEO: Putuje s kartonskim likom svog muža jer joj previše nedostaje

Pokretanje videa...

01:22

specijal žena putuje s kartonskim likom svog muža

‘Nismo svi programirani za maženje beba!’

Fiona Murphy (53) je hipnoterapeutkinja iz Rutlanda. Nema partnera i živi sama.

“Promatrajući obitelj srebrnastih gorila kako se bore u planinama Ruande, osjetila sam kako mi sretne suze teku niz obraze. Bio je listopad 2007. i bila sam na samostalnoj tromjesečnoj turneji po istočnoj Africi nakon što sam postala tehnološki višak. Bio je to jedan od najradosnijih trenutaka u mom životu - i jedan koji mislim da ne bih mogla imati tako lako da imam djecu koja bi mi bila prioritet. Ljudi pretpostavljaju da ne možete biti sretni bez djece, ali ja sam dokaz da su to gluposti.

Iako sam uvijek samo pretpostavljala da ću slijediti uobičajeni obrazac vjenčanja i zasnivanja obitelji u kasnim 20-ima, stvari nisu tako funkcionirale. Nakon što sam diplomirala na veleučilištu u Birminghamu 1989. godine, počela sam raditi u Londonu kao geodetski pripravnik. Iscrpljena brzim tempom, vratila sam se u Birmingham 1990. godine, u dobi od 23 godine, gdje sam upoznala Glena, koji je tada bio 30-godišnjak.

S bivšom je imao dvoje male djece, ali nisam igrala aktivnu ulogu u njihovu čuvanju - nisam bila spremna biti pomajka. Deset godina kasnije, činilo se da veza nikamo ne ide i Glen i ja smo se razišli. Odlučila sam se za novi početak i preselila sam u Rutland radi mirnijeg života na selu. Tamo sam, u dobi od 33 godine, dobila posao predstavnika medicine, ali moja je užurbana rutina otežavala pronalazak onog pravog. Išla sam na spojeve, ali uglavnom su bili katastrofalni, često s razvedenim muškarcima koji su samo željeli domaćicu ili dadilju. Godine 2017. prekvalificirala sam se za hipnoterapeuta i, prije nego što sam to shvatila, napunila sam 40-u godinu, razmišljajući: ‘Kamo je nestalo to desetljeće?

Dio sam generacije žena kojima je rečeno da možemo imati sve - karijeru, novac, djecu i nevjerojatnog partnera. Ali uvijek neki dio pati. Ipak, ni zbog čega se ne kajem - iskreno volim svoje društvo i, iako bih voljela djecu, nikad nisam bila opsjednuta biti mamom. Jako sam bliska s kćerima moje sestre Kate, Poppy (23), i Izzy (25). Uvijek sam bila cool tetka koja bi ih razmazila i poslala kući.

Najgora stvar kada nemate djecu su osuđujući pogledi ljudi. Kad sam radila u uredu, mame su dovodile novorođenčad, pod pretpostavkom da ih je svaka žena očajnički htjela držati - ali nismo svi programirani da mazimo bebe! Kolege i rođaci otvoreno su preispitivali moju plodnost, moje životne izbore, čak i moju seksualnost, iako se to njih stvarno ne tiče.

DJEVOJKA ZVIJEZDE SPURSA 'Imam 19 godina i 500.000 €, nisam dugo vodila ljubav, sad ću sve nadoknaditi u Londonu'

Puno je pozitivnih stvari u tome što nemam djece, poput čestih putovanja. Djelomično sam ovisna i o torbama Mulberry - imam ih pet, a da imam djecu, ne bih mogla opravdati taj trošak.

Roditelji se nadaju da će se njihova djeca brinuti o njima, ali je li pošteno staviti taj teret na njih? Ne brine me to što sam sama, iako Izzy i Poppy kažu da će paziti na mene - zauzvrat za sve svirke Stepsa na koje sam ih odvela! Mnogi su moji prijatelji također bez djece, a imat ćemo sjajnu mrežu podrške kako starimo. Ako sretnem muškarca, dobro, ali zadovoljna sam svojim konjem Nixonom, crnim labradorom Maxom i mačkom Lily. Dobri su kao da imam djecu i nikad mi ne odgovaraju'.

‘Kad sam upoznala svog muža, već je bilo kasno'

Isy Hunn (63) radi kao na TV-u i živi u Suffolku sa suprugom Richardom (59).

- Polako dolazeći svijesti u bolnici u prosincu 1992. godine, čula sam doktora kako kaže: 'Imaš veliku sreću što si živa, Isy. Prethodnog dana kolabirala sam zbog ektopične trudnoće u 10. tjednu. Bila mi je to prva trudnoća, u dobi od 35 godina, i bila bih zadovoljna iako je to bilo neočekivano - ali jedan od mojih jajovoda je pukao. Ubrzo nakon toga, liječnik mi je rekao da je vrlo malo vjerojatno da ću ikad imati vlastitu djecu. Iako je to bilo uznemirujuće za čuti, nikad nisam bila vraški nastrojena da postanem mama, pa to nije izgledalo kao da je smak svijeta.

Nakon što sam 1973. godine napustila školu u Lowestoftu, sa 16 godina, gotovo sam 10 godina radila u lokalnoj zadruzi, a rađanje djece mi nikad nije palo na pamet - jednostavno nikad nisam bila taj tip.

Godine 1982. preselila sam se u Jersey, gdje sam imala obitelj. Tada se sve promijenilo kad se jednog dana odvijalo neko snimanje filma Bergerac u blizini mog posla i pitali su me želim li biti statist. Rekla sam: ‘Naravno da želim!” Obožavala sam zvuk TV prijemnika, pa sam se, kad sam se 1984. vratila u Suffolk, radila kao statist u emisijama, uključujući Lovejoy i EastEnders, kao i na oglasima za Lucozade i DFS.

Prijatelji su mi nadjenuli nadimak ‘‘Wild Thing' (Divlja stvar) jer sam voljela plesati i piti šampanjac. Ni dečkiju nije nedostajalo - dvojica bi mi se često pojavila na vratima, a ja bih morala odabrati jednog za izlazak, iako su uglavnom oni bili samo prijatelji. Jednostavno sam se fantastično provela, i ne žalim ni zbog čega.

Moj se party stil života nastavio, ali u dobi od 37 godina, u proljeće 1994. godine, više od godinu dana nakon što smo se bivši i ja rastali nakon izvanmaternične trudnoće, počela sam razmišljati o posvojenju s partnerom s kojim sam počela izlaziti. Osjetila sam bolnu prazninu u svom životu, a također sam zavidjela svojoj sestri blizanki Rosemarie, mami nećakinje Laure (34) i nećacima Oliveru (36) i Richardu (33). Dok sam bila na listi čekanja agencije za usvajanje oko 18 mjeseci, moj partner i ja smo se udaljili. Usvajanje jednostavno više nije izgledalo ispravno, pa smo ga početkom 1996. sporazumno prekinuli.

Od tada sam znala da nikada neću biti roditelj i umjesto toga nabavila sam si divnog psa, Misty. Također sam provodila gomilu vremena sa svojom nećakinjom i nećacima, čijoj sam djeci sada tetka.

U ožujku 2001., kad sam imala 43 godine, upoznala sam supruga Richarda, tada 39-godišnjaka, na spoju na slijepo. Vjenčali smo se 2003. godine, znajući da djeca neće biti dio našeg života jer smo se spojili tako kasno. Nismo razmišljali o usvajanju ili surogat majčinstvu.. Umjesto toga, usredotočili smo se na zabavu. Prije Covida-19 išli bismo na pet godišnjih odmora. Plivali smo s dupinima na Malti, sunčali se na plažama Jamajke i Barbadosa, a idućeg svibnja idemo u Trinidad i Tobago volontirati s grupom za zaštitu kornjača.

MALO INSPIRACIJE Top 20 ideja kako organizirati kuhinju da se lakše snalazite

Na posljednjem krstarenju, na Karibima u ožujku 2017., oporavljala sam se od leukemije, koja mi je dijagnosticirana prošlog proljeća. Bolest nije promijenila moj osjećaj prema tome što nemam djece, jer sam imala Richarda, koji je tada bio moja stijena. Obnovili smo vjenčane zavjete na brodu, što je bilo vrlo posebno.

Ponekad se brinem oko toga tko će paziti na nas dok starimo - moje nećakinje i nećaci imaju svoj život. Trenutno sam prezaposlena da bih o tome razmišljala - statist sam u filmu Vještice, u kojem glumi Anne Hathaway sljedeće godine. Iako sam tužna zbog onoga što sam propustila, zahvalna sam na svemu što sam dobila.'

‘Mame uvijek izgledaju rastreseno’

Vicki Prais (48) je pravnica i savjetnica za ljudska prava, specijalizirana za prava zatvorenika. Živi u sjeverozapadnom Londonu i slobodna je.

'Sjedeći u restoranu s prijateljem prije nekoliko mjeseci, trznula sam se kada je mališan za susjednim stolom vrisnuo. Zaista mi je bilo žao te mame - ali osjetila sam i val olakšanja što to nisam bila ja. Mogu iskreno reći da nikada nisam imala majčinske osjećaje. To ne znači da ne volim djecu - jako volim svoju nećakinju Juliette (3) i nećaka Sammyja (5), ali uvijek sam imala širu viziju svog života.

Odrastajući u sjevernom Londonu, išla sam u akademsku školu u kojoj su nas poticali da budemo žene s karijerom, a 1989. otišla sam u Bristol studirati pravo na Sveučilištu zapadne Engleske.

Kao student zainteresirala sam se za mnoge stvari, pisala pisma u ime Amnesty Internationala ili postavljala štandove u Savezu studenata za Dan ljudskih prava. Također sam pomagala u zatvorskim jaslicama, čuvajući djecu dok su njihove majke posjećivale svoje partnere. Ali uopće nisam razmišljala o tome da imam svoje dijete.

Moja karijera odvjetnika za ljudska prava odvela me je širom svijeta, uključujući Tajland, Armeniju, Etiopiju, Chicago, Ukrajinu i Gruziju, a 2004. bila sam pravna službenica UN-a na Kosovu koja je radila na pravima manjina.

Dok sam bila tamo, napunila sam 33 godine i imala sam najdužu vezu koja je trajala dvije godine. Nažalost, slomio mi je srce. Iako smo razgovarali o djeci, iz vjerskih razloga nismo mogli biti zajedno, a Kosovo sam napustila 2005. godine. I dalje smo u kontaktu kao prijatelji, ali on se oženio s drugom ženom. Iskustvo me učinilo super-opreznom i od tada nisam imala ozbiljnu vezu iz straha da će me ponovno tako netko povrijediti. 

Iako sam hodala s nekoliko drugih muškaraca, sama sam već par godina i to mi je potpuno u redu. Nisam se prijavila ni na jednu stranicu za upoznavanje i prezauzeta sam da bih nekoga tražila. Ne bih isključila vjenčanje u budućnosti, ali radije bih imala vikend partnera kako bih mogla imati vrijeme i prostor za sebe tijekom ostatka tjedna. I premda bi bilo lijepo ostarjeti s nekim i rađati djecu u kasnijem životu, mene ne brine budućnost. Pretpostavljam da bih trebala više razmišljati o tome, ali ne vidim potrebu dok god se osjećam mlado i energično.

ODLIČNA KOMBINACIJA Recept za finu piletinu pohanu u pećnici i domaći roštilj umak

Veliko mi je zadovoljstvo pomagati Sammyju i Juliette u njihovom pisanju i čitanju, ali uvijek ih rado vratim! Kad hodam Hampstead Heathom, toliko mama trči uokolo u stresu, a to jednostavno nije moj 'đir'. Umjesto toga, volim opuštajuće spa vikende ili odlaske u kazalište sa svojim prijateljicama.

Iako su i mnogi moji prijatelji bez djece, a sve više mladih žena se odlučuje ne imati djecu, čini se da društvo i dalje ima očekivanja u smislu majčinstva. Imala sam suptilne upite od rođaka kako se osjećam kada nisam mama, ali ne ulazim u to jer je vrlo osobno - pa samo promijenim temu.

Ruku na srce, ne žalim što nisam imala djece jer sada postoje fenomenalne mogućnosti za žene. Imala sam toliko nevjerojatnih avantura koje ne bih mogla imati kao mama, poput rada u inozemstvu. Iako zvuči sladunjavo, sretna sam gdje jesam i radim po svom.