Tri brata pokopao, a žena, kćer i on skončali u gorućem avionu

Drugu najveću avionsku nesreću u hrvatskom zračnom prostoru preživjela su samo četiri člana posade te jedan putnik. Na današnji dan 1971. godine zrakoplov beogradskog "Aviogenexa" koji je letio iz Londona za Omišalj na Krku prevrnuo se i zapalio prilikom slijetanja. U tragičnoj nesreći poginulo je 75 putnika i 3 stjuardese. Većina ih je umrla od gušenja ugljičnim monoksidom  ili su izgorjeli.

U avionu je s obitelji bio i proslavljeni hrvatski pjesnik Josip Pupačić. Njegova je kći Rašeljka nekoliko dana ranije operirana u Engleskoj, a sa njima je bila i Pupačićeva supruga Benka. 

Braću mu ubio strujni udar

Hrvatski književnik, književni kritičar i povjesničar književnosti Josip Pupačić poznat je kao autor brojnih kultnih stihova - poput pjesme 'More' ili 'Tri moja brata'. To je pjesma koju je napisao o trojici svoje braće, Anti, Ivanu i Vicku, koji su poginuli od strujnog udara. Vicko je poginuo 1945. godine, Ivan 1946., a Ante 1952. godine.  Nakon njihove smrti, s kojom se Pupačić do kraja života teško nosio, napisao je pjesmu 'Tri moja brata' koja se uz pjesmu 'More' smatra jednim od najljepših pjesama u hrvatskoj književnosti.

Pjesnik rođen kraj Omiša s godinama je posebno zavolio Omišalj na Krku, te je tamo planirao kupiti kuću za cijelu obitelj:sudbina je htjela da nedaleko od tog mjesta pogine.

Isprva čak on i obitelj nisu uspjeli kupiti kartu za kobni let. Do karte su došli tek nakon što je jedna druga obitelj otkazala putovanje.

Jedva su ga uspjeli identificirati

Josip Pupačić identificiran je tek 12 dana nakon nesreće. Najprije su pokušali to napraviti pomoću zubnog kartona ali nisu uspjeli, a ni obdukcijom nisu uspjeli ustanoviti da se radi o velikom hrvatskom pjesniku . Na kraju su ga identificirali uz pomoć rendgenskih snimaka kralježnice.

SUDAR AVIONA Prizor je bio apokaliptičan: S neba su padali leševi i prtljaga

Jedini preživjeli putnik bio je Zagrepčanin Ranko Sarjačić (22). Uspio se provući kroz rupu u teretnom prostoru u stražnjem dijelu aviona (teretni prostor je u izvrnutom avionu bio  prema gore).  Kako je preživio ispričao je Đorđu Ličini, autoru knjige “Hrvatska: 100 katastrofa u 100 godina”, koji je tada bio novinar Vjesnika.

Jedini iskočio kroz otvor i spasio se

- Putem od Londona razgovarao sam s obitelji Pupačić, dogovarajući se kako ćemo s Krka zajedno otputovati u Zagreb. Pamtim i razgovor s jednom Njemicom koja je sjedila kraj mene i kojoj  sam ustupio svoje mjesto do prozora. Možda mi je ta okolnost i spasila život. Inače, let je protekao bez problema, sve do samog spuštanja na Krku. U isti tren kad smo dodirnuli tlo osjetio sam snažan udar i okretanje aviona na krov. Dok je avion klizio po pisti, mi smo ostali u visećem položaju, jer smo bili vezani pojasevima, svi osim jednoga putnika kojega sam vidio kako  puzi po krovu, koji je sada bio pod.

U taj čas sam čuo nekoliko Engleza kako viču da ne stvaramo paniku i da svi ostanemo na svojim mjestima. Požar je već buknuo. Ja sam sjedio u stražnjem dijelu aviona. Dim me počeo gušiti, pa sam odvezao pojas i tako se oslobodio visećeg položaja. Dolje, pri dnu, bilo je čistijeg zraka, a ja sam ga tako želio udahnuti. Već tada sam bio  primijetio otvor koji je nastao nakon što je avionu otpao rep. Međutim, otuda je kuljao gusti dim, a potom i plamen, pa sam pokušao otvoriti desna i lijeva vrata na trupu. Nije mi uspjelo. Okrenuo sam se i potrčao prema mjestu gdje sam ranije vidio otvor. Tamo je dim bio sve gušći, teško sam disao, ali sam ipak krajnjim naporom doteturao tog izlaza, iskočio kroz njega i  tako se spasio - ispričao je Ranko Sarjačić.

U sljedećim tjednima tim sa Zavoda za sudsku medicinu u Rijeci identificirane su 73 žrtve. Pet žrtava nisu uspjeli. Neidentificirane žrtve pokopane su u zajedničkoj grobnici na Krku.