Trenerica i malonogometašica: Voljela bih trenirati Dinamo...

Nogomet sam počela trenirati s 13 godina. Iz Križevaca sam i tamo djevojčice baš ne igraju nogomet. No svidio mi se dečko koji je igrao nogomet i tako je krenulo, priča Tihana Nemčić. 

U futsalu ne možete osigurati egzistenciju

Štefanje, puna dvorana, polufinale Kutije šibica, a na semaforu 16-0. Da, 16-0. Tihana i djevojke su, suvereno je blaga riječ, bez muke izborile finale, gdje će njihov SC Flegar Splat igrati protiv MC Plus DC Grzele. 

- Velika je razlika u kvaliteti, ali u finalu su dvije najbolje ekipe. 

Igrati Kutiju na Štefanje san je svih malonogometaša. I malonogometašica, naravno. No s tribina nema ružnih dobacivanja.

- Ma kakvi, čak se i zanimaju, pa nas poslije utakmice pitaju gdje treniramo, kako stojimo u prvenstvu, koliko dugo igramo...

A Tihana je u futsalu od 2010. Kako kaže, krenula bi i ranije da je znala da postoji. Raskošan talent omogućio joj je ugovor u Cagliariju. No nisu to ni blizu ugovori kao kod nogometaša.

- Dovoljno je dobro za život, može se i nešto ostaviti sa strane, no ne možete osigurati egzistenciju. 

U Cagliariju igraju Darijo Srna i Filip Bradarić.

- Baš sam srela Srnu na aerodromu, od tada ga ‘žicam’ ulaznice za utakmice Cagliarija. Bila sam na Cagliari - Roma  - kaže Tihana. 

Na KIF-u piše doktorski rad na temu - struktura igre. 

- Sa mnom na trenerskoj akademiji su Vukojević, Šimunić, Mumlek... Volim trenerski posao, zanima me metodologija.

Je li teže voditi cure ili dečke?

- Cure! Puno su zahtjevnije, treba im znati pristupiti. Dečki na trening dolaze zbog nogometa, žene dolaze da zadovolje potrebu za druženjem. Cura, ako se na terenu zakači sa suigračicom, to nosi izvan terena. One se više ne mogu pomiriti. Dečki se potuku, kažu si ono što misle i brzo riješe. Cure to vuku sa sobom. 

Vidite li se kao trenerica Dinama?

- Možda kasnije.