DIO 1 - Teško je u par rječi nešto raći na temu obavezni vojni rok DA ili NE. Stoga unaprijed isprika na malo duljem tekstu,, pa ko voli.. Nije se badava kroz povijest govorilo; "tko nije za cara, nije za curu". Odnosno, tko nije za vojsku nije zreo za brak. Mogu sad govoriti da je vojni rok gubljenje vremena i zatupljivanje, ali, da li je to baš tako? Ne more se negirati je da je mnogim mladićima vojni rok bio prvi odlazak od kuće i korak prema samostalnosti te kao takav barem malo utjecao na razvoj njihovog karaktera. Nije se badava kroz povijest govorilo; "tko nije za cara, nije za curu". Odnosno, tko nije za vojsku, nije zreo za brak. Pozitivna strana služenja vojske bila je kontrola emocija i impulsa. Čovjek vidi da potrebe za intimom, samoćom, curom,,, može kontrolirati i da nikome nije zbog toga bilo jako teško ili je razvio neku psihičku bolest. Ako netko i jest 'prolupao' u vojsci, to nije bilo zbog discipline nego jer je već prije bio preosjetljiv, ali mnogi su se za služenja vojnog roka i tog problema riješili. Važno je bilo vidjeti da možemo biti jači od sebe, i sami sebe disciplinirati. Odvojenost od okolkine prije vojske utjeće na to da je čovjek a si odvojen iz dosadašnje okoline, kritičniji si prema jednosmjernom načinu razmišljanja u kojem te ona usmjerila. U vojsci postajemo više svoji. Upoznajemo da možemo puno više nego mislimo da možemo. Uči se i snalažljivosti u nepredviđenim situlacijama i teškoćema, što se kasnije može primjenjivati u svakodnevnom životu....nastavak sljedi dolje.....
KV
Korbar Vlado
16.12.2014.
Odustani
... Onima koji se i danas sječaju (neki i sa sjetom) svog vojnog roka bilo u HV-u bilo u mrskoj JNA ne trebam ni spominjati i prijateljstva koja su nastajala, k
ao i upoznavanja drugih mentaliteta, osobina i kultura. Kad vidim mnoge komentare gdje se tematika imalo tiće odnosa sjevera i juga Hrvatske (Zagreb - Dalmacija, Istra - ostatak Hrvatske, kajkavski i čakavski krajevi - štokavski krajevi,,, svi - prema svima..) ,, to upoznavanje drugih mentaliteta, kultura, načina razmišljanja, - a kroz to učenje nekom minimumu međusobne TOLERANCIJE itekako potrebnim u Hrvatskoj.
Prikaži još ↓
Antoine Roquentin
16.12.2014.
Odustani
Uopce nije tesko, ni malo... Ne postoji autoritet koji mene moze natjerati da uzmem oruzje u ruke. Umjesto da se potice individualnost, samodostatnost (...) kod
nas jos uvijek postoji bolesna ideja kolektiva (u bilo kojem obliku) bez kojeg se pojedinac ne moze samoaktualizirati.
Prikaži još ↓
Security_Advisor
16.12.2014.
Odustani
Lijepo rečeno Zlobni i jako dobro argumentirano.
KV
Korbar Vlado
16.12.2014.
Odustani
Antoine Roquentin - Uz dužno poštovanje, ali ipak vidim da si me pogrešno shvatio. Ajmo prvo o kolektivizmu i individualizmu. Koliko to ljudi na svijetu postign
e neki uspjeh u životu ako nema pomoč ili podršku neke zajednice ili tima??? Počevši od obitelji, vrtića škole, poslovnog okruženja?? Iako je poznata poslovica ''Čovjek se rađa i umire sam.'', ipak je činjenica da su ljudi ''društvene bića'' ili bića zajednice - kolektiva. i da veliki dio svog života provedemo u različitim zajednicama ili timovima, a da životni uspjeh ili neuspjeh svakog pojedinca ili individue ovisi o kvaliteti ili nekvaliteti zajednice, odnosno tima. Počevši od obitelji, vrtića, škole, do posla. Normalna stvar da uspjeh i neuspjeh zajednice ili tima ovisi i o kvaliteti članova tima, individualaca, koji ga tvore. Ovo što u Hrvatskoj imamo i jest teški individualizam,, bolje reči sebičnost ili egoizam, zapakiran u plašt nekakvom kolektivizma. Interesi političke i tajkunske oligarhije se maskiraju u nekakvi kolektivni nacionalni interes... ORUŽJE. Nije bit onoga kaj sam u komentaru napisal rukovanje oružjem i savladavanu ratnih vještina. Iako smo nažalost u svijetu u kojem su oružje, nasilje i ratni sukobi nažalost dio svakodnevnice. Zašto? Zato što ne ubija oružje, nego ČOVJEK koji njime rukuje.
Prikaži još ↓
Antoine Roquentin
16.12.2014.
Odustani
Nisu li najuspjesniji ljudi upavo oni koji su se, zahvaljujuci vlastitim posebnostima, uzdigli iznad prosjeka. Podrska je jedna stvar, uvijek je dobrovoljna pog
otovo u obitelji i na poslu gdje funkcionira kroz uzajamnu korisnost. Onu, pak, vrstu "podrske" koja proizlazi iz skolstva ne vidim kao nesto pozitivno, tamo se uci prosjeku - zar je potrebno istaknuti koliko drzavno skolstvo unistava bilo kakav oblik kreativnosti, kritike, posebnosti? Da u Hrvatskoj postoji sebicnost i egoizam, vjerojatno, al' ne u tolikoj mjeri, nekakva kultura individualnog kod nas ne postoji - za takvo sto je dovoljno pogledati sve oblike grupiranja u skupine koje isticu svoje posebnosti nasuprot nekih drugih posebnosti, uvijek je MI - ONI, nikad JA. Smatram da drzava nikoga ni na sto nema pravo prisiliti, bas svaka akcija treba biti voluntarna. Sto vojske se tice, ja nisam protiv ideje vojske, jer u potpunosti sam svjestan svijeta u kojem zivim, al' ne bi li bilo bolje za drzavu poput Hrvatske da ima malu profesionalnu vojsku u koju bi se isplatilo ulagati?
Prikaži još ↓
AF
ARTEEZY_FAN
16.12.2014.
Odustani
Društvo treba funkcionirati na temelju sustava koji najviše doprinosi društvu, a ne pojedincima. Ona društva koja dozvoljavaju pojedincima ili malim skupinama i
skorištavanje manje sposobnih su slaba društva i nužno će postati plijen jačim društvima, prije ili poslije. To što pojedinci ili male skupine imaju veliku moć ne znači da je to dobro, jer u konačnici dobro je ono što opstane, a takva društva neće zauvijek opstati.
Prikaži još ↓
Antoine Roquentin
16.12.2014.
Odustani
Zasto su onda najsretnija drustva upravo ona gdje pojedinac ima najvecu slobodu? Nekakve zakonske regulative trebaju postojati, svakako, al' drzava nema pravo o
dluciti sto je dobro za mene, nema pravo odgajati djecu umjesto roditelja... Inace, drustvo nista ne "treba" jer "treba" pocesto postane "mora", a onda dobijemo diktaturu, drustvo tek "moze"- proces bez cilja - sto ovisi jedino o onima koji cine drustvo.
Prikaži još ↓
AF
ARTEEZY_FAN
16.12.2014.
Odustani
Trebaju jer inače neće opstati, tj. ili će biti podređena ili asimilirana od strane jačih društava. Ne kažem da je sloboda pojedinaca loša za društvo. Sretno dr
uštvo nije nužno jako društvo. Nije stvar u tome ima li to pravo ili ne, stvar je u tome da samo ona društva koja će prilagođavati sustav na način da najviše doprinosi društvu imaju dovoljnu moć asimilirati ili podrediti druga društva, ili da se to njima ne dogodi od strane drugih društava. Ishod je taj da će svejedno u konačnici ili prevladati kultura jačeg društva, ili će društvo biti u podređenoj poziciji. Zato društvo uvijek treba težiti tome da ono bude u poziciji da odlučuje o drugima.
Prikaži još ↓
Sonador
16.12.2014.
Odustani
"U vojsci postajemo više svoji."; ovo vidim kao oksimoron jer mi ni uz najbolju volju nije jasno kako u potpunoj podređenosti kakvo vojska zahtijeva čovjek uči
biti svoj. U vojsci čovjek ne uči kako misliti nego što misliti, a tu za "JA" nema mjesta.
Prikaži još ↓
KV
Korbar Vlado
16.12.2014.
Odustani
Sonador - O tomu bi se zaprav moglo puno reči, al probat ću zasad biti čim kraći. Uz dužno poštovanje pametnoj dami (nije lažni kompliment - bacio sam malo oko
na tvoje ostale komentare), ali ipak,, da li bi rekla da je oksimoron i činjenica ili tvrdnja da sport razvija i čeliči tijelo, jer ipak za sportskih je aktivnosti tijelo izloženo naprezanjima pa se kao takvo troši?? Kako u potpunoj podređenosti kakvo vojska zahtijeva čovjek uči biti svoj??? Pa zato kaj te u vojsci najprije nauče da sam donosiš odluke u teškim i nepredvidivim situacijama, kojima nečeš napraviti štetu sebi i svom timu, a da pri tomu ostaneš sabran,, te o disciplini i odgovornosti. Ne znam na kaj misliš pod potpunu podređenost, ali ak je to slušanje zapovjedi, ne vidim razlog zakaj bi to bilo štetno. Na stranu sad to kaj se i u JNA i HV-u točno znalo kad zapovjed svatko more odbiti, i eventualna loša kvaliteta zapovjednika ili vođe tima,,, ali,,, ne vidim tu razlike od slušanju svojeg šefa na poslu,, ili ako si sam šef ili gazda da li ti želiš da te slušaju? Ne funkcioniraju li zapravo tako mnoge uspješne firme u uspješnim državama?? I uspješne sportske ekipe??
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .