Trebala je biti novi teniski broj 1, ali morala je bježati od oca

Imate fotografije sa sportskim legendama? Šaljite nam ih na sport24@24sata.hr, Viberom i WhatsAppom na broj 099/224-2424 ili na Facebook stranicu facebook.com/24sataSport/. Svaka fotografija objavljena u tiskanom izdanju 24sata bit će honorirana. 

Jedna od najvećih hrvatskih borkinja, a nikad se nije natjecala u ringu. Svoju je čar pokazivala na zemlji, betonu i travi, a nažalost, jedna je u moru onih od koje se puno očekivalo, a ostao je osjećaj kako nikad nije u potpunosti ispunila svoj potencijal. Kumovale su tu ozljede i traume iz djetinjstva, a možda i prerani uzlet. Što bi bilo, kada je bilo – o tome se može samo raspravljati, ali Mirjana Lučić Baroni svakako je jedna od upečatljivijih dama hrvatskog sporta.

Rođena je u Dortmundu, 9. siječnja 1982. godine, a odrasla je u Makarskoj. Sve je počelo poput mnogih sportskih priča. Mirjanina starija sestra trenirala je tenis te je mlađa sestra krenula tim stopama. Počela je trenirati s četiri godine i od prvog se trenutka na terenu vidjelo kako je Mirjana pravi dijamant koji se treba dobro izbrusiti. No, već su u najranijoj dobi krenuli problem za ‘Mikicu’. Njezin otac i trener Marinko Lučić nije se baš koristio kvalitetnim pedagoškim metodama prilikom treniranja i odgoja.

Dijamant koji je brušen na krivi način

Jednom je prilikom Mirjana kao petogodišnjakinja izgubila u finalu turnira izgubila od djevojčice koja je deset godina starija. Otac-trener to i nije najbolje prihvatio.

- Udario me u nos, krvarila sam po cijeloj kući. Nisam znala što se događa, bila sam u šoku. Nakon toga sve se ponavljalo, cijelo vrijeme. Ponekad me je glava toliko boljela da nisam četkala kosu tjedan dana – rekla je tenisačica za NY Daily.

Naporno je trenirala, ali otac-trener i 10 godina nakon što je Mirjana prvi put primila reket u ruke i dalje je koristio upitne pedagoške mjere. Kao 14- godišnjakinja ispala je u polufinalu turnira, a otac ju je odveo kući, postavio u kadu i 40 minuta tukao cipelom. Nakon toga, samo je hladno izvadio novac iz džepa i dao joj ga.

- Rekao mi je da izađem i kupim si sladoled – prisjetila se svojevremeno tenisačica.

Vratila se tada Mirjana još jača. Opet je došla do finala jednog manjeg turnira i izgubila protiv Chande Rubin, a tri godine prije punoljetnosti počela je profesionalnu karijeru i imala je strelovit uspon. Osvojila je WTA turnir u Bolu na Braču i pokazala kakav talent ima.

Osvojila je 1998. godine juniorski Australian Open u singlu i parovima te US Open. Tako je postala tek treća (uz Martinu Hingis i Jennifer Capriati) igračica koja je osvojila dva juniorska Grand slama prije 15 godine .Odmah na sljedećem turniru nakon Bola ušla je u finale. Bilo je to u Strasbourgu, a tamo ju je čekala Steffi Graf koja se kasnije pokazala ipak kao prevelik zalogaj za mladu zvijezdu u usponu.

Njezini su debiji izgledali idilično. Prvi nastup u seniorskoj WTA konkurenciji parova i odmah je otišla ‘do kraja’. U paru s Martinom Hingis postala je najmlađa osvajačica Australian Opena sa 15 godina, 10 mjeseci i 21 danom starosti. I opet je postavila rekord – postala je prva tenisačica koja je u svojim debitantskim nastupima u singlu i paru odmah osvajala turnire.

Te je sezone još osvojila turnir u Tokiju s Martinom Hingis, i došla do finala miješanih parova s Bhupathijem, ali taj trofej nije uspjela uzeti. Sa dva puta po -4 bolji su od njih bili Max Mirnyi i Serena Williams. Uspjela je obraniti turnir u Bolu te je tako postala i najmlađa igračica koja je obranila WTA turnir sa 16 godina, mjesec i 24 dana starosti.

Ali tada je krenula prava horor priča…

Bijeg u Ameriku i zadnji bljesak te početak strelovitog pada

S majkom Anđelkom je 4. srpnja 1998. godine pobjegla je iz Zagreba i skrasila se u okolici gdje su čekale neki politički azil. Nije se pojavila na Fed cup susretu protiv Nizozemske, a 23. srpnja odletjele su za New York.

Mnogo se tada pričalo o tome kako je eskalirao odnos s ocem Marinkom koji se nije mogao kontrolirati ni kod kuće, a on je sve objasnio u kratkom obraćanju Večernjem listu.

– Nikad nisam koristio prekomjernu silu. Katkad sam Mirjanu znao pljusnuti, ali to je bilo za njezino dobro – poručio je Lučić preko odvjetnika Mate Matića.

Osam godina kasnije je u intervjuu za NY Daily Mirjana objasnila kako se tada osjećala. U svemu joj je pomogao i Goran Ivanišević.

Mislim da bi 98 posto ljudi na mom mjestu vjerojatno završilo na psihijatriji, jer kad vas netko petnaest godina sustavno maltretira, to ne može biti normalno. No, uspjela sam se nekako izvući, prije svega zahvaljujući majci Anđelki koja je nevjerojatno jaka žena. Ona je mene, moje sestre i braću održala na okupu. Nikada ne bih izdržala sve sama. Sve to napravilo me jakom, čvrstom i stabilnom ženom.

I nakon turbulentnih događanja i preseljenja u Ameriku, Mirjana je nastavila oduševljavati na teniskim terenima. Došla je do polufinala Wimbledona. Padale su tada LeDone, Diaz Oliva, a u trećoj rundi uzela je ‘skalp’ i tada 4. Igračici svijeta Moniki Seleš. Zatim je dobila Tanasugarn i Tauziat koja je dvaput u trećem setu servirala za meč, ali Mirjana je na kraju u odlučujućem setu pobijedila 7-5.

U polufinalu ju je zaustavila (opet) Steffi Graf, baš kao i u Strasbourgu. Kako je imala strelovit uspon, tako je imala i strelovit pad. Nastupala je ona na turnirima, ali vodila je veće borbe izvan teniskih terena. Ostala je bez novca, nije više mogla plaćati trenera, obitelj je bila u teškoj situaciji, na sve se to nadovezala i menadžerska agencija sa svojim potraživanjima i začaranom krugu kao da nije bilo kraja.

Napustila je profesionalni tenis i od 2003. do 2007. Nije odigrala ni jedan profesionalni meč. Radila je kao blagajnica u jednom teniskom klubu i trenirala s bratom, a vratila se i u Hrvatsku 2007., ali taj povratak nije bio baš najbolji.

Vraćanje na teren nakon četiri godine izbivanja

U intervjuu 2006. najavila je povratak i počela trenirati s Ivanom Berošem i uz pozivnice zaigrala na nekoliko manjih WTA turnira. Sezonu je završila kao 524. na ljestvici. Godine 2008. još je uvijek nastupala ‘tu i tamo’, pokušavala ući na ITF i WTA turnire na kvalifikacijama, a 2008. dogovorila je suradnju s Albertom Gutierrezom i sljedeću je sezonu zaigrala po punom rasporedu.

Prvi put nakon 2007. i Indian Wellsa, zaigrala je u glavnom ždrijebu WTA turnira 2009. godine, ali je izgubila od Keothavong. Tada je nastavila igrati po ITF turnirima, a u sezoni 2010. je nakon 12 godina osvojila turnir. Bilo je to na Floridi, gdje se godinu dana kasnije udala za svog supruga Daniela i svome dodala muževo prezime Baroni.

Solidan je nastup imala na Wimbledonu. Došla je do trećeg kola gdje ju je na centralnom terenu izbacila Viktorija Azarenka. ‘Mikica’ je izgubila meč, ali bila je to još jedna njezina životna pobjeda. Na US Openu je prošla kvalifikacije i prvo kolo, a u drugom je u tri seta bila bolja Jelena Janković. Sezonu kasnije imala je loš niz ispadanja u kvalifikacijama ili u prvim kolima turnira, ali u Strasbourgu je nakon dugo vremena uspjela doći u četvrtfinale WTA turnira gdje je izgubila od Medine Garrigues.

Ni sljedeće sezone nije bila mnogo bolja, ali je uspjela doći do treće runde Wimbledona. U drugom kolu iznenadila je devetu nositeljicu Marion Bartoli, ali je u sljedećem kolu izgubila od Roberte Vinci.

U Wimbledonu je 2014. godine opet izgubila od Azarenke, ali je na US Openu opet pokazala pravo lice. Pobijedila je 25. nositeljicu Muguruzu, pa Peer da bi u trećoj rundi slomila i drugu nositeljicu turnira, Rumunjku Simonu Halep. Ipak, u 1/16 finala slomila ju je Sara Errani. Dobru sezonu okrunila je titulom nakon 16 godina.

Pobijedila je Venus Williams u Quebecu i tako postavila rekord od najdužeg razmaka između osvajanja WTA turnira u dužini od 16 godina i četiri mjeseca. I sljedeće je dvije sezone imala solidne nastupe - vratila se u TOP 100, točnije bila je 67. na svijetu. A onda je došla ta 2017...

Famozna 2017. i čudo na Australian Openu

Australian Open i Mirjana Lučić kao 79. igračica svijeta. U prvom se kolu susrela sa Wang Qiang i pobijedila ju u tri seta. U drugom kolu već je pokazala da misli ići daleko i izbacila treću nositeljicu Agnieszku Radwansku. Kolo nakon izbacila je Mariju Sakkari da bi u četvrtom kolu pobijedila Jennifer Brady. 

- Ja sam pomalo neuništiva i vrlo, vrlo uporna i tvrdoglava. Kad nešto hoću, naporno ću raditi i učinit ću sve što treba da bih to dobila. Garancije, naravno, nema da ćeš doći tamo gdje želiš ali, čovječe, satisfakcija koju sada osjećam je fenomenalna. Nevjerojatno! Reći ću svakome tko se muči i bori - rekla je 'Mikica' nakon te pobjede i dodala: 

- Ne želim biti novčano kažnjena, ovo ide u živo. J... sve i svakoga tko ti ikada kaže da to ne možeš napraviti. Samo se pojavi i učini to sa srcem - rekla je tada euforična Mirjana.

Četvrtfinale protiv Karoline Pliškove. Bila je to prava teniska ljepotica u kojoj je Lučić dobila prvi set 6-4, a u drugom je izgubila 6-3. Gubila je tada 4-3, uzela medicinski time-out i otišla u svlačionicu, a nakon toga se vratila i do kraja meča izgubila samo jedan poen. 

- Ne mogu vjerovati da sam u polufinalu. Ovo je ludo. Samo mogu reći da je Bog dobar, u šoku sam - rekla je Mirjana, a oduševljena publika skandiranjem je prekidala svaku njenu izjavu.

Kad je osvojila odlučujući, zadnji poen, samo je pala na pod, pokrila se po glavi i plakala. Bile su to suze radosnice talentirane tenisačice kojoj se napokon sve poklopilo.

Mikica je primjer osobe koja se ne predaje usprkos silnim životnim nedaćama. Prošla je pravu torturu dok je odrastala. Iako je sve to iza nje, ipak nije uspjela suspregnuti suze pred punim gledalištem Rod Laver Arene.

- Jednog dana ispričat ću jako dugu priču o onome što mi se dogodilo, ali nikad, baš nikad nisam mogla sanjati da ću danas stajati ovdje s vama - rekla je Mirjana kroz suze i dodala:

- Osjećala sam se mirno. Nisam se uopće brinula. Samo mir i unutarnja mirnoća, dobro sam ulazila u udarce - rekla je Mirjana, koja je bila i blizu predaje u jednom trenutku. Ali nije se predala... Prije posljednjeg gema stavila je krunicu oko vrata, a nakon što je zadnju lopticu u meču Pliskova poslala u mrežu, Mirjana se prekrižila i proslavila pobjedu. Nije imala puno vremena za slavlje jer ju je nakon toga u polufinalu čekala Serena Williams koja je također bila dirnuta uspjehom 'Mikice'.

- Tako mi je drago zbog Mirjane. Igra jako dobro. Igrale smo prije gotovo dva desetljeća. Prava je inspiracija za mene i jako sam sretna zbog nje. Imat ćemo igračicu u finalu koja ima najmanje 34 godine, a to je sjajno - rekla je Serena prije polufinala u kojem je naša predstavnica izgubila, ali je 30. siječnja zasjela na broj 29. što je bio najbolji plasman u njenoj karijeri.

Nije to bilo dugo jer je u svibnju 2017. ušla u TOP20, točnije bila je 19. igračica svijeta. Nakon toga zaredala je s porazima i obnovom ozljede, Prolazila je prva kola godinu kasnije na US Openu i Australian Openu, ali ozljeda ju je odvojila od terena. Zadnji je meč odigrala 18. siječnja 2018. kad je izgubila od Sasnovich u Australiji. 

Oglasio se tada nakon dugo vremena i njezin otac Marinko samo za 24sata.

- Bitno je ovo što se desilo. Za mene je ona osvojila, dalje me ne zanima. Mislim, zanima me, naravno, ali ovo što je napravila za mene je već čudo - rekao nam je prisjećajući se ‘nevjerojatne Mirjanine upornosti’ dok je još živjela i trenirala u rodnoj Makarskoj.

- Ponekad sam je morao tjerati da se napije vode, toliko je to željela. I nakon treninga tražila je još 20 smečeva, 30 voleja, trebalo ju je zaustavljati - rekao nam je.

Na pitanje o njihovu rastanku, zapravo bijegu majke s kćerima uz optužbe da ih je tukao, Lučić samo kaže: 'Ništa, oni su otišli, ja ostao...I tu razgovor završava.

Povratak je moguć na travi Wimbledona

Ali 'Mikica' i dalje ne odustaje...Sa 37 godina na leđima još uvijek trenira i željna je povratka na teren. To bi se moglo dogoditi na Wimbledonu.

- Mirjana se i dalje bori sa ozljedom i pokušava sve što je moguće da bi mogla igrati s manje boli. Plan je povratak na travi - objava je to od 8. ožujka na njezinoj Facebook stranici.

Veliki potencijal kojeg život nije mazio, a opet je napravila puno toga. Čekamo taj posljednji povratak, Wimbledon na kojem ćemo, bar se nadamo, gledati onu staru 'prepoznatljivu' Mikicu, a nakon toga možemo samo zapljeskati ma kako god prošla avantura na britanskoj travi. Jer ona je svoj životni meč odavno pobijedila.