Država štedi gdje god stigne, a sportski klubovi ostaju i dalje na proračunu javnih poduzeća koja posluju s teškim gubicima. Ima li to uopće smisla?
Trebaju li državni gubitaši financirati naše sportaše?
Država štedi na sucima, iako bi suci trebali biti odlično plaćeni kako bi se smanjila mogućnost korupcije. Država štedi i na pacijentima, umirovljenicima, državnim službenicima, poreznim obveznicima, država je počela štedjeti i na samoj sebi - evo, Mesić, Sanader i ostatak države po vertikali spušta plaće - ali sportski klubovi ostaju i dalje na proračunu javnih poduzeća koja posluju s teškim gubicima. Dinamo, Hajduk, rukometaši, obilato su financirani iz blagajni državnih tvrtki. Ima li to smisla? Pomaže li se na taj način sportska scena, predstavljanje zemlje u inozemstvu, kultura zdravlja, ili se na taj način iz državne blagajne prebacuje novac u džepove menadžera i bogatih nogometaša? Bi li se i nogomet morao snalaziti na tržištu, ako se na njemu snalazimo, htjeli ne htjeli, i svi mi drugi?
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
