Tugu i čemer gospođe Marijanović mogu razumjeti samo druge majke i očevi nestalih. Nadam se da će pronaći svoju djecu, živu ili njihova posljednja počivališta. I da će oni ovdje i tamo koji znaju konačno progovoriti pod teretom savjesti.
Halidumjestohalida
17.11.2016.
Odustani
Neće gamad nikada progovoriti vjerujte mi. Ali doći će dan za naplatu onom gore još nitko nije pobjegao
Dk
Deaktivirani korisnik
17.11.2016.
Odustani
Kažu "zaklela se zemlja raju da se tajne sve doznaju". Nažalost Sotinjani su i po srbiji sami plaćali informacije o svojim nestalima, pa se pitam što rade sve n
aše službe plaćene za potragu.
Prikaži još ↓
rosali
18.12.2016.
Odustani
rosali: ma koja savijest? dali ju te spodobe imaju? Moja mama je cekala svog muza a mi oca 45 godina i umrla u tuzi za njim.Te kreature i dalje zive i uzivaju p
reko svojih nasljednika.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
18.12.2016.
Odustani
Nemaju, @rosali. Znam za slučajeve da su neki od onih koji su prokazivali naše branitelje nakon pada Vukovara preuzimanjem zakona o konvalidaciji vraćeni na "sv
oja" radna mjesta u državne institucije, dapače: brinuti o izdanima. Onima koji su se uspjeli vratiti živi. Pored svega: žrtve ih nisu smjele niti poprijeko pogledati. Eto netko umire jednom, neki su osuđeni na višekratno polagano umiranje. Odnosi se i na nestale i njihove obitelji.
Prikaži još ↓
rosali
18.12.2016.
Odustani
Osijek-1:hvala Ti na razumjevanju,i ja se potajno nadam iako je to nemoguca misija. Nazalost to sam i ja primjetila da u drzavnoj upravi radi puno onih koji su
bili na drugoj strani.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
18.12.2016.
Odustani
rosali@ majčina obitelj je 3 godine poslije 45-te čekala vijest o najstarijem ujaku, je li živ. Vratio se iz logora u Skopju (ubačen u kolonu Križnog puta sa 16
godina, civil) u sred zime, bos i u tankoj odrpanoj odjeći. Nikad nije htio ispričati što je proživio, dok nije počeo Domovinski rat. Na zvuk prve granate završio je pod stolom, od straha. Tada sam shvatila kako PTSP nikad ne prolazi. Moja je pokojna prijateljica ostala bez oca s 5 godina, koji je po zadnjem završio u Jasenovcu 45-te (Hrvat). Nikad ništa o njemu nisu doznali, majka joj je umrla kad je imala 7 godina. Podigla ju je baka. Radile smo 10 godina jedna preko puta druge, vidjela sam što je život od nje (uz svu ljubav jedne izuzetne bake) napravio. U blizini imam neke obitelji koje traže svoju djecu nestalu u Domovinskom ratu - sve manje ljudi i pokušava imati iole razumjevanja za njih. Želim tebi i tvojoj obitelji puno snage, nadati ću se da ćete doznati istinu. O njihovim nasljednicima ne bih trošila rječi, reći ću ti samo jedno: kćer jednog od takvih mi je u gimnaziji predavala tzv. teoriju samoupravnog socijalizma. I danas živi kao bubreg u loju, za razliku od djece čije je roditelje njezin otac pismom poslao po "siguran kraj". Na kraju krajeva imamo ono što kao narod napravismo od svoje Domovine.
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .