Skončale su svirepo u tamnici: Princeze dokrajčili bajunetama

Povodom 100. obljetnice brutalnog smaknuća ruske carske obitelji Romanov donosimo vam specijal o dinastiji koja je Rusijom vladala čak 300 godina. Zadnji pripadnici dinastije, car Nikolaj II. i carica Aleksandra te njihovo petero djece skončali su 17.srpnja 1918. godine od boljševičke ruke.

Velika kneginja Olga je bila najstarija kći carskog para. Opisivali su je kao «divno dijete», debeljuškasto, ali lijepo sa dugom, bujnom kosom. Plavokosa i plavooka bila je najobrazovanija među princezama, voljela je učiti i stjecati znanja i bila je izuzetno inteligentna. Ipak, zbog tvrdoglavosti znala ju je često ulaziti u konflikt sa ostalim članovima obitelji a posebno sa majkom. Oca je idealizirala te je nosila ogrlicu sa likom svetog Nikole.

Kao i sestre uživala je u plivanju i tenisu, a najviše je voljela ići u duge šetnje s ocem. Svoju godinu i pol mlađu sestru Tatjanu smatrala je najboljim prijateljem u životu. Olgu su od milja zvali Oliška, Olenka ili Olja.
Imala je 23 godine kad je pogubljena.

Nesuđena žena srpskog princa

Druga carska kćer Tatjana rođena je samo godinu i pol nakon Olge. Nju su opisivali kao najljepšu carsku kćer. Svijetle puti, plavo-sivih očiju i lijepe guste kestenjaste kose velika ruska kneginja Tatjana Romanova privlačila je pažnju svojom iznimnom ljepotom i gracioznošću.

Dobila je ime prema heroini iz Puškinovog romana "Evgenije Onjegin", jer je ruski car želio imati kćeri Olgu i Tatjanu. Tatjana je imala nadimke Tanja, Tatianočka i Tanuška, a u palači se pričalo kako je ona najdraža kći carice Aleksandre. Njezino držanje je, kao i njezine majke, bilo izrazito otmjeno i elegantno.

Srpski kralj Petar I. Karađorđević zatražio ruku lijepe Tatjane za svog sina i prijestolonasljednika Aleksandra. Tadašnji predsjednik srpske Vlade Nikola Pašić došao je u Sankt Petersburg i predao pismo kralja Petra caru Nikolaja. A on je odgovorio vrlo neočekivano
- Moje će kćeri sami odabrati za koga će se udati - poručio je car u pismu srpskom kralju. Nikolaj je primijetio da mladi Aleksandar nije mogao prestati gledati u njegovu lijepu i privlačnu kći kad su ih upoznali. Mladi par je tijekom Prvog svjetskog rata razmijenio dosta pisama.Kad je Tatjana zajedno sa cijelom obitelji ubijena budući jugoslavenski kralj Aleksandar bio je strašno pogođen njezinom smrću te se sa suzama oprostio od  svoje nesuđene supruge i kraljice.  

Asketski odgoj princeza

Sve četiri sestre bile su odgajane na najjednostavniji mogući način. Spavali su na tvrdim krevetima bez jastuka, osim kada su bile bolesne. Ujutro bi se kupale i umivale hladnom vodom. Očekivalo se od njih da same čiste svoje sobe i da pletu džempere, koji bi se prodavali na dobrotvornim priredbama. Caru i carici bilo je jako važno da njihove kćeri usred tog bogatstva i obilja, ne postanu razmažene i da shvate da ipak postoje i ograničenja.

Vrijednost novca sestre nisu shvaćale i razumjele. Najstarija Olga jed

nom prilikom je pomislila da joj je trgovac šeširima koji je posjetio njihovu palaču došao pokloniti šešir. 

Većina u domaćinstvu, uključujući sluge nazivala je veliku kneginju imenom i imenom oca, npr. Tatjana Nikolajevna. Čak ni sluge nisu koristile titulu „Vaše carsko veličanstvo“.

Anastazija i njena dvije godine starija sestra Marija bile su poznate kao „Mali par“. Dijelile su istu sobu, često su nosile varijacije iste haljine i provele su mnogo vremena zajedno. Najstarija Olga i godinu i pol mlađa Tatjana su također dijelile sobu i bile od rođenja nerazdvojne a one bile su poznate kao „Veliki par“. Četiri djevojke su potpisivale pisma početnim slovima svojih imena „OTMA".

U ratu radile kao medicinske sestre

Kad je počeo Prvi svjetski rat velika kneginja Tatjana je imala samo 17 godina a njena sestra Olga 18 i pol. Njih dvije su zajedno sa svojom majkom prošle obuku za medicinske sestre i radile za Crveni križ.  Tatjana je od svih sestara imala najviše je smisla za organizaciju, bila je odlučna i prirodno talentirana da bude vođa. Sestre su joj stoga dale nadimak “Guvernanta” i uvijek bi nju slale kao svog predstavnika kad bi trebale nešto od roditelja.

Treća sestra, kneginja Marija bila je miljenica svog oca Nikolaja. Bila je ljupka i topla, imala je smeđu kosu i velike plave oče koju su svi u obitelji zvali 'Marijine zdjelice'. Govorila bi često da joj je želja da se uda za ruskog vojnika i rodi 20-ero djece.

Bila je toliko dobro da nikad nije upadala u nevolje što Olga, Tatjana,a posebice Anastazija nisu nikako odobravale. Car je često govorio za svoju nježnu i dobru kćer Mariju da se boji da joj ne narastu krila koliki je anđeo bila.

 Zvali su se Mari, Maša ili Maška. Iako dvije godine mlađa Anastazija je dominirala nad sestrom s kojom je djelila sobu. Imala je 19 godina kad su je streljali.

Sudbina Anastazije: Misterij bez odgovora..

Četvrta i posljednja careva kći Anastazija bila je živahna i razigrana djevojčica koju je njezina guvernanta opisala kao najšarmantnije dijete koje je poznavala. Bila je najnestašnija od sve careve djece. Podmetala je noge slugama i zbijala nestašluke sa tutorima. Kao dijete penjala bi se na drvo i odbijala sići. Tijekom jednoga grudanja u snijegu Anastasija je umotala kamen u grudu i njome oborila stariju sestru Tatjanu na zemlju. Zahvaljujući svojoj energičnosti i entuzijazmu Anastazija je imala velik utjecaj na svoju omiljenu sestru Mariju. 

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Anastazija i Marija su bile još premlade da bi bile bolničarke. Ipak, željele su ranjenim vojnicima na neki način pomoći pa su često s njima igrale šah i biljar i na taj način ih zabavljale.

Kad je njihov otac abdicirao pa su za vrijeme Oktobarske revolucije odvedeni  u kućni pritvor u Carsko selo ni tamo Anastazija, iako pod velikim stresom, nije klonula duhom. Zajedno sa drugim ukućanima izvodila je predstave uveseljavajući roditelje. 

Članovi posljednje ruske carske obitelji bili poznati po svojoj ljubavi prema životinjama. Imali su mnogo pasa i mačaka, a neki od ljubimaca su ostali uz svoje vlasnike i u progonstvu. Tri psa koja su se Romanovima pridružila u progonstvu bila su: Tatjanin francuski buldog Ortipo, Anastasijin kavalirski španijel Jimmy i Aleksejev koker španijel Joy.

Leševi spaljeni, ostaci tajno pokopani

Sestre su ubijene kad i cijela carska obitelj te njihove sluge. Ubile su ih snage boljševičke tajne policije Čeke pod komandom Jakova Jurovskoga. Zapovjednik vojnika koji su ubili cara i njegovu obitelj, Jakov Jurovski, kasnije je ispričao da su tri careve kćeri i jedna od njihov sluškinja preživjeli streljanje jer su prethodno u haljine ušile carske dijamante, što je djelovalo kao svojevrsna pancirna košulja. Zato su morale biti dokrajčene ubodima bajoneta. Njihovi su leševi kasnije spaljeni, a ostaci su tajno zakopani.

Posmrtni ostaci pronađeni su tek desetljećima kasnije, da bi 1998. godine bili svečano sahranjeni u katedrali u St. Petersburgu. O Anastaziji su uvijek kružile glasine da je ipak uspjela pobjeći boljševičkim egzekutorima, a njezino moguće preživljavanje jedna je od najvećih misterija 20. stoljeća.