'Ja Tošu nosim u srcu, nemam potrebu ići na njegov grob...'

Za Ljiljanu Petrović, menadžericu preminulog pjevača Toše Proeskog, 16. listopad 2007. godine uvijek će biti sinonim za bol. Tu noć po povratku s nastupa u Hrvatskoj Toše je izgubio život u prometnoj nesreći.

Nakon toga povukla se s estrade i počela se baviti uzgojem lavande. Danas je vlasnica najveće plantaže u regiji.

U okolici Niša je na više od 30 hektara zemlje posadila 600.000 biljaka originalne francuske lavande, a nedavno je na svojoj plantaži posadila i smilje.

Nakon smrti Proeskog nudili su joj da bude menadžerica mnogim glazbenicima, ali ona je to odbijala uz objašnjenje da je ona uvijek bila i biti će jedino Tošina menadžerica.

- Toše i ja smo zajedno završili svoje karijere. Prerano, nažalost - izjavila je za Kurir.

Nitko se nije mogao pomiriti s njegovom tragičnom smrću, a svi su tražili krivca za njegov prerani odlazak. Medijski linč nije zaobišao niti Ljiljanu.

- Radeći s Proeskim svih tih godina, naučila sam se nositi s lošim ljudima, s neistinama koje nas nisu štedjele ni tada, pa me nije iznenadilo ni ono što se dogodilo poslije njegovog odlaska - govori i dodaje kako ne razumije zašto ljudi ponekad ne poštuju tuđu bol.

Kaže kako se osjećala kao da se utapa u moru tuge te da ta bol je neusporediva jedino s onom koju je osjećala njegova obitelj.

Mnogi su ju kritizirali jer nije htjela otići na Tošin grob u Kruševo.

- Ja ga nosim u srcu. Ta sjećanja i osjećaji su samo moji i nemam ih potrebu dijeliti, kao što nemam potrebu biti viđena tamo - rekla je.