Topla ljudska priča sa sniženja: Badić - sa šlagom

Srdačan pozdrav, oprostite što kasnim - inače kolumna izlazi srijedom ali imam radove u stanu pa ne postoji srijeda, ni četvrtak, ne postoje dani ni sati, samo buka i prašina i mjestimična potreba da skočim s balkona.

Ali realno, ako baba u Vodicama može napisat da je apartman 100 metara od mora, a zapravo je na naplatnim kućicama, mogu i ja reć da je danas srijeda iako nije.

Nemam kupaonu, nemam wc, piškim po kućama i shopping centrima, iskašljavam bijeli prah - da sam na Zrću, pošmrkali bi me (i možda prebili, to je sve popularnija stavka turističke ponude u Hrvatskoj).

E i dobila sam laktom u rebra prekjučer.

“Tako vam je to u braku” - rekla bi gospođa Nada koja očito ipak ne umire posljednja jer je Kujundžić i dalje tu.

Uglavnom, lakat u rebra.

Ovo nije priča o izlasku u onaj kafić u Zadru - samo sam bila u dućanu za vrijeme sniženja i pokušala proć pored žene.

Stajala je pored vješalica sa sniženim haljinama i prebirala po njima kao da su zadnje haljine ikad sašivene, a ja sam se pokušala provuć iza nje bez da ju ometam.

Taman je bilo dovoljno mjesta pa nije bilo potrebe da ju prekidam svojim “oprostite.”

No međutim - rekli bi ljudi koji misle da zvuče načitano kad spoje ova dva veznika koji se NE spajaju, gospođo draga - taman kad sam bila iza nje, naglo se okrenula i proštemala mi tijelo laktom.

“Nije vas udarila, to vam je zadarsko rukovanje” - možda bi rekao onaj sudac koji je jedom davno osmislio ličko rukovanje.

“Oprostite” - rekla je s dozom nelagode u glasu, osim što nije, naravno da nije, jer je jedna od onih ljudi koji ti stanu na nogu i naljute se jer si u njihovom mozgu ti zapravo stao ispod njih.

Umjesto toga, prostrijelila me pogledom koji je govorio “koji kurac stojiš tamo gdje ja mašem laktom?!”

Ispričala sam se JA, a ona je bez riječi nastavila brstit po vješalici na kojoj je stajalo upozorenje POSLJEDNJI KOMADI.

Prekrasno je to, kako su majmuni uspjeli evoluirat u ljude, a neki ljudi nisu uspjeli prestat bit majmuni.

(Pozdrav dečkima koji tuku penzionere po Puli, svaka ćast, s mekim č jer tvrdo niste zaslužili. Tvrdog već možda, ima ih u zatvoru sigurno).

Sjećate se ono kad je Balmain imao kolekciju za haundem pa su žene čekale u redu da kupe t-shirt majicu na kojoj piše Balmain i plate ju 600 kuna?

E, dan prije je bilo VIP otvorenje za VIP ljude i u jednoj od kabina je nastala tuča (ne meteorološka pojava) oko haljine. Dvije javne osobe su se malo pomlatile jer je haljina bila jedna, a njih su bile dvije.

“Tako vam je to u shoppingu” - nemojte Nada, vi ste svoje izrecitirali.

Ali je, tako je to u shoppingu, barem kad su sniženja.

Svaki put kad uđem u dućan u kojem piše “SALE”, kažem da neću više nikad.

To više nije dućan - to je Discovery channel dokumentarac i Chernobyl u jednom.

Odjeća po podu.

Žene trče.

Djeca plaču.

Muškarci stoje sa strane kao rasparene rukavice na odjelu “Izgubljeno” i ne znaju šta se dešava (što se događa, gospođo Vlasta, tako je, ne kaže se šta se dešava).

Majice su nekad bile 59 kuna, a sad su 39, nekad su bile bijele a sad su bijele s puderom.

Tamo gdje su bila tri gumba, sad su dva, i to ako imaš sreće.

Cipele su cipelA, druga je negdje u dućanu, nestala je, zadnji put viđena prošli ponedjeljak, još par dana i Zoran Šprajc će ju šerat kao novi dodatak iz nacionalne evidencije nestale obuće.

Kabine smrde po kiselom - eau de pazuh, eau de prljavo stopalo, eau de nisam se oprala.

Kupila sam badić prije par dana - gaće su na sebi još uvijek imale onu plastičnu zaštitu, ali to nije spriječilo djevojku koja ih je isprobavala da na njima ostavi komad svog osobnog šlaga.

“Odvratno!” - znam, nisam kupila te, kupila sam čistu verziju.

Ali to i dalje ne mijenja činjenicu da se neka Sotona kremasto orosila po gaćicama i onda ih vratila uz “ipak neću.”

“Već si jednom pisala o takvim gaćama” - jesam, prošle ili pretprošle godine kad sam prvi put u dućanu naletila na gaće s gratis kefirom, ali evo opet se dogodilo jer vrijeme liječi skoro sve, osim lošeg odgoja.

Shvatila sam - nakon dodatno uloženog truda, ali jesam - koncept integrala i derivacija.

Shvatila sam kako skuhati špagete za dvije osobe bez da skuhaš špagete za dvadeset osoba.

Shvatila sam čak i što misli moja GPS teta kad kaže da krenem na sjeverozapad.

Ali nisam i nikad neću shvatit sa kojeg kata moraš past na glavu da mrtva-hladna napraviš bris rodnice u gaće u dućanu i onda ih samo vratiš na mjesto.

Kakvim chemtrailsima su dojena takva bića?

Čime ih se hrani i gdje rastu?

Iz koje kanalizacije piju limunadu?

I kako se dogodi da HLAČE budu zasrane puderom?

Ok, sniženje je, ali jel mora bit i sniženje mozga?

Možda je problem u Medi.

Kad smo bili mali, znali smo da je Medo išo u dućan i da je morao van jer nije reko dobar dan.

Možda je pjesmica trebala bit detaljnija.

Ajde Medo van, došao si neopran.

Jer žene (i muškarci, ali moje iskustvo dolazi iz ženske garderobe) u dućan dolaze zmazane.

Ne kao “vruće je pa sam se malo oznojila” - kao “perem se četvrtkom a danas je srijeda.”

Ajde Medo van, došao si prepudran.

Ajde Medo van, ostavilA ste cervikalnu sluz na asortimanu.

Znam da zvuči gadno, ali to je samo zato što JE.

Mislim da Medo treba updateani pravilnik za ponašanje u dućanu, par osnovnih stvari za boljitak svih korisnika.

Krenimo od lakta koji i dalje osjećam kad duboko udahnem; sreća pa ne dišem duboko zbog prašine u stanu.

Dragi Medo - u biti ne - draga MEĐEDICE koja je išla u dućan:

Ne maši laktovima kao da su zastava

Ni ostatkom udova. Ljudi su oko tebe i nekog ćeš udarit. Shopping, za razliku od utapanja, nije situacija za mlataranje ekstremitetima. Ne snimaš spot za Maja Blagdan Sveta ljubav - gledaš haljine. I ako nekog rokneš laktom u tijelo, kaži pardon - malo je, ali čovjeka veseli.

Ne trči po dućanu

Znam da si na Pinterestu pročitala da je trčanje dobro za dušu i tijelo, ali dućan nije mjesto za to. Trči po nasipu ili po pećini u kojoj živiš.

Ne deri se

Ne deri se u garderobi, ne deri se ispred garderobe, ne deri se na blagajni, nemoj se derat, zašto se dereš? Ne deri se.

Nemoj ostavljat stvari u garderobi

Ne sviđa ti se većina stvari koje si uzela pa ćeš sve samo ostavit u kabini, razbacano i zgužvano kao da su te odgajali medvjedi na LSD-u? “Ja ti uvijek imam kreativni nered” - nije nego si najobičnija stoka koja ima OIB. Vrati odjeću osobi ispred kabine koja je zadužena za to, ne moraju svi u dućanu patit jer si se ti slučajno dogodila mami i tati.

Ljudi koji su osoblje su ujedno i osobe

Iz rubrike “jeste li znali” - jeste li znalA da je te stvari koje se vraćaju osobi s naljepnicom “staff” lijepo barem malo upristojit? Ne moraš ih vraćat na vješalicu, ali probaj ne zgužvat sve da izgleda kao iskorišteni kondom na plaži. “Njihov je posao da to slože” - tako je, Nina, ali tvoj posao je da se sjetiš da im ga ne moraš baš jako otežat. “I don’t work, I’m a princess” - nisi nego si i dalje stoka s OIB-om.

Kad ideš u dućan, saniraj pazuh

Ne moraš mirisat po novorođenim anđelima usred ljeta, ali bilo bi lijepo i srdačno da majica koju ću ja isprobat nakon tebe ne smrdi kao da su se u njoj mrijestili bizoni. “Bizoni se ne mrijeste!” - to znaš, a pazuh ne znaš oprat, jel?

Ista stvar, samo s nogama

Peri noge kao da je to full bitno, jer je. Volim ja sir, nemoj me krivo shvatit, ali ne volim kad garderoba nakon tebe smrdi kao omelette du fromage jer onda znam to nije zbog sira nego tebi smrde palčevi. Uvijek možeš pronać malo vremena u danu za higijenu stopala, vjeruj osobi koja nema kupaonu.

Zube isto peri

Ovo nema toliko veze sa shoppingom ali kaže novo istraživanje da veliki broj Hrvata zube pere samo jednom tjedno i to bez četkice. Kriste maleni, zašto i kako.

Nemoj oblačit hlače kroz glavu

Ne znam kako drugačije na hlačama budu ostaci pudera.

Čuvaj obraz

Odnosno, nemoj ga ostavljat na majici. Kužim da je teško ne zasrat dolčevitu puderom - iako se može i to - ali majicu s bretelama ne moraš požbukat kao da radiš pripremu za keramiku. I onda ćeš se rugat frajerima da ne znaju pogodit školjku, a ti ne znaš pogodit izlaz za glavu na majici.

Nemoj vršiti nuždu u kabini

Znam, neke stvari se podrazumijevaju i većina ljudi će na ovo reć “MOLIM?!”, ali većina prodavača će reć “been there.” Postoje žene koje su se popiškile u kabini. Postoje žene koje su prakticirale defekaciju u kabini. Postoje i kondomi, ali eto roditelji tih žena se nisu interesirali na vrijeme pa imamo to što imamo.

Pusti čovjeka na miru

Muža, dečka, strica, ljubavnika, razrednika, kog god već vučeš sa sobom u shopping - pusti ga na miru, ostavi ga doma. Em ne voli stajat među haljinama dok ti kupuješ sedamnaestu verziju haljine kakvu već imaš doma, em meni smeta dok stoji među stvarima koje želim gledat. Dosadno mu je. Ne želi bit tu. Ne zna gdje da stoji. “Nije, on voli ić sa mnom!” Je, Nina, isto kao što konobar voli kad mu kažeš da želiš mali macchiato u velikoj šalici s hladnim mlijekom koje je malo toplo ali je malo i hladno i ima pjenu ali nema pjenu u 9 navečer.

Makni dečka iz garderobe

Ako si već povela čovjeka sa sobom, ajde nemoj da stoji ispred kabina. Ne smeta meni što on stoji tamo i čeka da mu se pokažeš i pitaš ga kak ti nešto stoji - to je njegov križ koji mora nosit sam - smeta mi što ja pokušavam isprobat grudnjak i ne želim da on može vidjet kak mi stoji, a može. Ako želiš da ti dečko gleda tuđe sise, imate u oglasniku cure koje u vlastitom prostoru diskretno pružaju takve usluge.

Ne zovi rodbinu iz garderobe

Ne šalji Whatsapp slike frendicama da ti kažu kak ti nešto stoji dok mi ostali čekamo u redu da isprobamo napudranu majicu. Ne zovi tetku iz Njemačke. Ne zovi sestru, ni dečka, ni Jelenu Rozgu. Ako ne znaš sama procijenit jel ti nešto lijepo, onda ti sigurno nije lijepo.

Izađi mi iz aure

Kad stojimo u redu na blagajni, nemoj se prilijepit na mene jer život nije Human centipede. Red se neće pomicat brže ako ste mi spojeni na crijeva, gospođo, držite razmak, ili mi platite večeru ako inzistirate na bliskosti pa ćemo vidjet jel imamo kemiju.

Ne naslanjaj gospođu vaginu na odjeću koja nije tvoja

Kad kupiš gaće, radi s njima šta hoćeš. Stavi ih na glavu, baci ih u bunar, namaži ih Karbofix ljepilom i posipaj šarenim mrvicama za tortu pa ih ispeci na 200 u kalupu za muffine - tvoje su gaće, kreativno se izrazi kako god želiš. Ali dok nisu tvoje i dok postoji šansa da neće ni bit tvoje, nemoj na njima ostavljat glazuru. Postoje ljudi u Japanu koji bi platili puno dolara za takve gaće na eBayu, ali nismo na eBayu i ja nisam ti japanski ljudi.

E i možda jedan delikatan input za određene prodavačice lebde 7 metara iznad poda - nemoj me gledat kao da prosim i kradem samo zato što sam došla u trenirci. I kaži doviđenja iako nisam kupila ništa, lijepo je, a ljudi vole lijepo.

Srdačan pozdrav svima, osim gospođi koja me probila laktom.

I onoj koja se otisnula po gaćama, njoj ne treba pozdrav nego uputnica.

Fotografija: Karmen Poznić