Top 50 namirnica budućnosti: Uz njih živite zdravije i dulje

Prema izvještaju Organizacije za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim narodima (FAO), na svijetu postoji između 20.000 i 50.000 jestivih biljnih vrsta. Od tog silnog broja, ljudi redovito jedu svega njih 150 do 200. 

- Većina vjeruje da naša su energija i transport ti koji uzrokuju najviše ozbiljne štete za planet, ali to je zapravo naš prehrambeni sustav, to ima najveći utjecaj - rekao je dr. Tony Juniper, izvršni direktor WWF-a u Velikoj Britaniji. Radi se o organizaciji čija je misija očuvati prirodu i smanjiti prijetnje raznolikosti života na Zemlji.

RUČAK S GARUMOM Antički ručak u 30 sljedova: U Splitu jedu kao stari Rimljani

Oni su u suradnji sa Knorrom i drugim stručnjacima za hranu napravili popis od 50 namirnica koje nazivaju superhranom budućnosti. Smatraju da bi se sustav prehrane na kakav smo navikli trebao mijenjati jer je to jedini način da se planet spasi od katastrofe. Kažu da naš globalni sustav prehrane treba pod hitno mijenjati, odnosno, napraviti ga takvim da manje zagađuje okoliš, a opet da su svi siti, i što je najvažnije, hrane se zdravo.

Naglašavaju da 75 posto svjetske hrane dolazi od 12 biljaka i pet vrsti životinja. Samo tri biljke sa tog popisa čine 60 posto ukupnog broja kalorija koje se odnose na biljnu prehranu, a to su riža, kukuruz i pšenica. I dok ljudi kroz današnji način prehrane dobivaju dovoljno kalorija (i previše), u organizam ne unose dovoljno vitamina i minerala. Današnji režim prehrane većine ljudi nazivaju dijetetskom monotonijom.

Dodavanje super-hrane i funkcionalne hrane je poželjno

- Uvođenje novih kvalitetnih namirnica u svakodnevnu prehranu je sigurno pozitivno, jer na taj način unosimo veći spektar nutrijenata. Poželjno je da je baza svakodnevne prehrane domaća hrana, hrana našeg podneblja, ali dodaci super-hrane ili funkcionalne hrane mogu biti vrlo korisni za očuvanje zdravlja, kaže nutricionistica Alma Bunić iz savjetovališta Nutriforma.

Dodaje kako je prihvaćanje novih, pogotovo nama nepoznatih namirnica, mnogima veliki izazov, te da je neofobija (strah od novih namirnica) kod mnogih ljudi česti problem, od najranije dobi, pa sve do starosti. No, treba se odvažiti i obogatiti prehranu novim namirnicama, jer one mogu biti odličan izvor vitamina i minerala te drugih vrijednih sastojaka koje ne dobivamo kroz svakodnevnu prehranu.

- Monotonija u prehrani predstavlja veliki problem i preduvjet je nutritivnih deficita. Najčešće imamo prisutne jelovnike zadovoljavajuće količine (u kalorijskom smislu i previše), ali u nutritivnom smislu dosta oskudne. Kada su u pitanju biljni proteini, ravnoteža se postiže raznovrsnošću. Ukoliko u jelovnik uvrstimo što širi spektar namirnica biljnog podrijetla, postižemo preduvjete za dostatan unos aminokiselina neophodnih za nesmetano funkcioniranje organizma. Upravo širokom listom prehrambenih sirovina  doprinosimo u biološkom očuvanju. Mikronutrijenti su iznimno važni, a posebno je važno ukoliko ih unesemo iz razni vrsta - rekla nam je Olja Martinić, dijetetičarka i nutricionistkinja Nutricionističkog savjetovališta Olja iz Splita.

- Bilo da se radi o samoniklim kulturama ili plantažnom uzgoj potrebno je utjecati na promjene prehrambenih navika uz raznovrsnost i racionalnost. Monotonija u prehrani je posljedica neinformiranja, nedostatka volje za inovacije ali i komfora (manji angažman u pripremi). Ako od 50 navedenih namirnica iz ovog teksta u svoj jelovnik uvrstimo 10 novih, značajno ćemo obogatiti prehranu i proširiti nutritivni unos. Prehrambena industrija je smanjila naše participiranje u pripremi dnevnog jelovnika - dodala je.

'Ozbiljne posljedice za naš krhki prirodni ekosustav'

- Uzgajati uski raspon usjeva intenzivnim uzgojnim metodama može imati ozbiljne posljedice na naš krhki prirodni ekosustav. Uzgoj monokultura (ponavljanje žetve jednog usjeva) i pretjerano oslanjanje na hranu koja se temelji na životinjama, ugrožava sigurnost hrane. Uzgoj monokultura može iscrpiti hranjive tvari i ostaviti zemlju ranjivom, podložnijom nakupljanju štetočina i patogena. To pak zahtijeva primjenu gnojiva i pesticida koji mogu, ako se neprimjereno koriste, oštetiti biljni i životinjski svijet te završiti u vodenim sustavima. Mnoge vrste ptica, životinja i divljih biljaka ne mogu napredovati u biološki degradiranim krajolicima - pojasnili su svjetski stručnjaci važnost promjene prehrambenih navika globalno.

Dr. Adam Drewnowski, ravnatelj Centra za javno zdravstvo na Sveučilištu Washington, surađivao je sa Knorrom i WWF-om u izradi liste supernamirnica. Kaže da su izdvojili 50 namirnice koje bismo trebali jesti više jer su hranjive, imaju manji negativan utjecaj na naš planeti nego životinjska hrana, pristupačne su i ukusne.

Popis se sastoji od voća i povrća, algi, žitarica, sjemenki, mahunarki, kaktusa, gomolja, korjenastog povrća, klica, gljiva te orašastih plodova iz cijelog svijeta. Takav režim prehrane bi, kažu, omogućio tri važna prehrambena pomaka. 

1. Veća raznolikost za povećanje unosa vitamina, minerala i antioksidansa. 
2. Izvori proteina na biljnoj bazi za zamjenu mesa, peradi i ribe, što bi rezultiralo smanjenjem negativnih utjecaj na naš okoliš. 
3. Izvori bogatiji ugljikohidratima za promicanje agrobiodiverziteta (poljoprivredne biološke raznolikosti) i osiguravanje veće količine hranjivih tvari.

Kriteriji kod odabira bili visoka razina nutritivnih vrijednosti, pozitivniji utjecaj na okoliš, okus, dostupnost i to da si je ljudi mogu priuštiti. No, nema sumnje da neke od tih namirnica značajno mogu pridonijeti i očuvanju zdravlja, pa se mogu nazvati funkcionalnom hranom, ističe nutricionistica Alma Bunić. 

Hrana koja ima pozitivan utjecaj na zdravlje

- Pojam 'funkcionalna hrana' označava hranu koja ima pozitivne učinke, ili općenito učinke na naše zdravlje. U funkcionalnu hranu spada jako puno namirnica, kao što su obogaćeni jogurti, nemasni jogurti, chia sjemenke, maca prah, aronija., aloe vera, industrijska konoplja, klice, alge, lišće, pa i korjenasto povrće. Sve je to funkcionalna hrana koja ima benefit i djeluje pozitivno na  zdravlje, dodaje.

- Klice su, na primjer, bogate vitaminima i mineralima i one su izvor života i energije. Naravno da je bolje uzimati klice žitarica, nego npr. pahuljice, koje su obrađene. Alge su dobar i jedini izvor velikog spektra minerala i joda, kojeg u prehrani imamo sve manje. Zeleno lišće korjenastog bilja je izvor klorofila, minerala, vitamina te vlakana. Obogatiti prehranu zelenim listovima bilja je također velika prednost u borbi protiv anemije, konstipacije, umora ili lošeg raspoloženja, pojašnjava nutricionistica Alma Bunić. 

Zanimljivo je i to kako uglavnom prihvaćamo preporuku da jedemo cjelovite žitarice, jer su zdravije i korisnije za organizam od obrađenih, no mnogi ljudi 'drže' se tek dvije, tri vrste žitarica i nepravedno zanemaruju ostale, dodaje. Među zanemarenima su, na primjer, kvinoja, amarant, proso i pir.

- Neke od tih žitarica su našem podneblju nepoznanica, pa ljudi zaziru od njih. Bitno je da trebamo imati raznovrsnu prehranu i da je poželjno uzimati različite žitarice, jer tako unosimo različite makro, a osobito mikronutrijente, kaže Alma Bunić. Dodaje da je svaka žitarica koja nije cjelovita siromašna mikronutrijentima i nema kvalitetu koju bi trebala imati.

- Kvinoja, amarant i proso su bezglutenske žitarice bogate proteinima, mineralima i vlaknima i trebale bi biti naš odabir i dva do tri puta tjedno. Odličan su odabir i zamjena za ljude koji su osjetljivi na gluten i one koji boluju od celijakije. Pir je kvalitetna žitarica koja je odlična zamjena za klasičnu pšenicu. Pir, kao i bulgur, sadrži gluten, ali su lakše probavljivi od pšenice, kaže nutricionistica. Dodaje kako su sve cjelovite žitarice jako dobar izvor vlakana, čime preveniramo dijabetes, debljinu, visoki krvni tlak, konstipaciju i slične zdravstvene probleme, te održavamo zdravlje crijeva.

- Uz navedene žitarice, ne trebamo zanemariti unos ječma, koji nam je bliži, jer je to jedna od kvalitetnijih cjelovitih žitarica, podsjeća nutricionistica. Dodaje kako su i grahorice, kao i žitarice, odličan izvor vlakana i minerala.

- Jako dobar izvor minerala je adzuki grah, mungo grah i slične vrste graha, koje možda manje poznajemo, no zbog toga ih ne treba zanemarivati. Grah općenito djeluje pozitivno na čišćenje crijeva, na jačanje peristaltike crijeva i grahorice su odličan izvor proteina, za one koji ne jedu meso i životinjske namirnice, dodaje nutricionistica. Kaže kako bismo i grah trebali konzumirati dva do tri puta tjedno, a posebno se preporučuje u kombinaciji za zelenim listovima, primjerice kupusom, odnosno općenito zelenim povrćem.

PRESLASNO Rijetka vrsta plave banane ima okus finog sladoleda od vanilije

Popis svih 50 namirnica budućnosti:

Alge

Alge su bogate hranjivim tvarima i ključne su za naše postojanje na planetu. Odgovorne su za pola kisika proizvedenog na Zemlji i svi vodeni ekosustavi ovise o njima. Sadrže esencijalne masne kiseline i izvrstan su izvor antioksidanata. Alge mogu biti bogate bjelančevinama i imaju umami okus nalik mesu, što ih čini potencijalnom zamjenom za meso.

1. Laver alga

To je vrsta crvenih algi koja se najčešće koristi u pripremi sushija. Vrlo je hranjiva te bogata vitaminom C i jodom. Pripremati se može na razne načine - osušena, kao preljev za salate, dodatak juhama... Uzgaja se i bere tijekom cijele godine, a za uzgoj nije potrebno koristiti gnojivo i pesticide.

2. Wakame alga

U Japanu se ova vrsta algi stoljećima koristi u pripremi hrani. U današnje vrijeme uzgajaju se na tzv. morskim poljima u Francuskoj, Novom Zelandu, Kaliforniji i Argentini, a rastu lako bez upotrebe gnojiva i pesticida. Uz to su potpora biološkoj ravnoteži voda. 

Osim što sadrži razne vitamine i minerale, wakame je jedan od rijetkih biljnih izvora omega 3 masnih kiselina koje se inače nalaze gotovo isključivo u masnoj ribi koja se hrani algama. Najčešće se prodaje osušena, a prije pripreme se ponovno vlaži. Dodaje se juhama, salatama, prži kao pomfrit...

Grah i druge mahunarke

Ove hranjive biljke imaju sposobnost pretvoriti dušik iz zraka i 'prepraviti' ga u oblik koji biljke mogu lako koristiti. Stručnjaci ih nazivaju - ekološkim superherojima. Grah i druge mahunarke su bogate vlaknima, proteinima i vitaminima B skupine. Jedu se u mnogim zemljama svijeta, imaju blag okus i teksture su takve da su dobra zamjena za meso u gulašima, juhama i umacima.

3. Bambara grah

Ovaj grah ima okus kao slađa i manje masna verzija kikirikija, a pažnju stručnjaka privukao jer jer dobro uspijeva i na vrlo siromašnom tlu. U isto vrijeme dok raste, oplođuje tlo tako što povećava količinu dušika u zemlji. 

Nazivaju ga i kompletnom hranom jer je bogat proteinima i  aminokiselinom metionin koja potiče razvoj krvnih žila i apsorpciju cinka, minerala jako važnog za dobar rad imunološkog sustava.

4. Azuki grah

Prednost ove vrste graha, osim nutritivnih vrijednosti, je i to što dobro podnosi sušu što znači da zahtijeva puno manje vode od drugih kultura, a u isto vrijeme daje bogat prinos. Uobičajeno se jede u Aziji, a prepun je antioksidansa i proteina.

5. 'Crna kornjača' grah (fava)

Nazivaju ga superhranom zbog iznimne količine proteina i vlakana, a osobito je popularan u kuhinji Latinske Amerike.

6. Bob

Dok cvjeta, priziva pčele, odgovorne za svaki treći zalogaj hrane na ovom planetu. Bob je, također, pokrovni usjev, a to znači da suzbija korove, obogaćuje tlo i pomaže u kontroli štetočina. Može rasti na većini tla i u raznim klimatskim uvjetima, izdržljiva je i prilagodljiva biljka.

7. Crni grašak

Podrijetlom je iz Afrike i dobro podnosi sušna razdoblja, otporan je na toplinu i pokrovni je usjev. Dobro uspijeva na osiromašenom tlu. Bogat je vitaminima i mineralima. Može se koristiti i kao brašno - u Senegalu i Gani ga koriste za pripremu pekarskih proizvoda.

8. Leća

Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike i Azije i jedna je od prvih kultiviranih usjeva na svijetu. Traži malo vode za rast, a prepuna je proteina, vlakana i ugljikohidrata. Odlična je za pripremu vegetarijanskih burgera.

9. Marama grah

Jestiv je i plod i gomoljasti korijen, a dobro uspijeva na lošem i sušnom tlu. Od njega se radi ulje koje je dobar izvor esencijalnih masnih kiselina, zatim mlijeko, brašno itd. 

10. Mungo grah

Izvorno je iz jugoistočne Azije, a prvi su ga uzgajali farmeri u SAD-u u 19. stoljeću kao hranu za stoku. Prirodni je regulator dušika i odlično uspijeva u sušnijim krajevima.

11. Soja

To je najrasprostranjenija mahunarka diljem svijeta bogata bjelančevinama. Prepuna je vitamina i minerala, kao što su vitamini K i B skupine te ima značajne količine željeza, mangana, fosfora, bakara, kalija, magnezija, cinka, selena i kalcija. Odlična je zamjena za proizvode životinjskog podrijetla.

Kaktusi

Iako se najčešće nalaze kao dekoracija u domovima, mnoge vrste se koriste kao hrana. Posebno poznati su sukulenti, vodeni kaktusi, koji odlično podnose sušu. Jestivi kaktusi odavno su zastupljeni u meksičkoj kuhinji, a bogati su vitaminima C i E, karotenoidima, vlaknima i aminokiselinama.

12. Kaktus nopal

Poznat je i kao kruškoliki kaktus. Vrlo lako raste i izuzetno je prilagodljiv. Sadrži malo kalorija i puno vlakana pa je odličan za regulaciju tjelesne težine. Jede se lišće i cvijeće, a od njega se proizvode i fini sokovi, džemovi... Uzgaja se u Središnjoj i Južnoj Americi te u Australiji, ali uspijeva čak i u Europi.

Žitarice

One se smatraju najvažnijim izvorom hrane za ljudsku prehranu. Stručnjaci kažu kako postoji hitna potreba za različitim vrstama žitarica, osim za prehranu, i za obogaćivanjem siromašnog tla. Mnoge žitarice su lako dostupne, no neke bi trebalo vratiti u sustav prehrane.

13. Amarant

Jede se i sjeme i lišće. Zrno je bogato vlaknima, mineralima i proteinima, a priprema se kuhanjem poput riže ili kukuruza. Listovi se jedu kao i zeleno lisnato povrće, a glavna je hrana u Aziji i Africi. Biljka ne zahtijeva puno vode da bi narasla. 

ŠTO JESTI, A ŠTO NE? Zabranjena hrana: Nutricionisti otkrili što nikada ne bi pojeli

14. Heljda

To je jedna od najzdravijih žitarica koja brzo sazrijeva, u svega osam do 12 tjedana. Dobra je za tlo, ali i za ljude, posebno one osjetljive na gluten, jer glutena u heljdi nema.

15. Proso 

Vjeruje se da se u pripremi hrane koristi već 5000 godina jer postoje dokazi o uzgoju u drevnome Egiptu. Postoji crna i bijela varijanta ove žitarice koja je izuzetno otporna na sušu.

16. Fonio

Uglavnom se uzgaja u suhoj regiji na zapadu Afrike, bogat je nutrijenata, a uspijeva na pjeskovitom i kiselom tlu i ne zahtijeva puno vode. Zovu ga i 'usjevom za lijene poljoprivrednike' jer nije zahtjevna biljka i vrlo brzo daje prinos, za 60 do 70 dana. Sve što treba je ubaciti sjeme u tlo nakon prve kiše i čekati žetvu.

17. Khorasan pšenica

Uzgaja se u 40-ak zemalja diljem svijeta i ne zahtijeva nikakva umjetna gnojiva i pesticide. Bogata je vlaknima i odličan je izvor magnezija, selena i antioksidansa.

18. Kvinoja

Dugo je bila glavna hrana u Južnoj Americi, no kasnije je postala popularna diljem svijeta. Botanički, kvinoja nije žitarica, već je rođak špinata, repe i blitva. To je izdržljiva biljka koja dobro podnosi mraz, sušu i jake vjetrove.

Može rasti u različitim klimatskim uvjetima i terenima, uključujući područja s minimalnim navodnjavanjem. Kvinoja sadrži svih devet esencijalnih aminokiselina, nema glutena i ima izuzetno uravnoteženu kombinaciju proteina, masti, minerala i vitamina.

19. Pir

To je hibrid pšenice i kozje trave izuzetno bogat ugljikohidratima. Ima debelu vanjsku ljusku koja pomaže u zaštiti od bolesti i štetnika, što olakšava posao poljoprivrednicima jer uspijeva bez upotrebe gnojiva ili pesticida.

20. Tef

Ova sićušna žitarica iznimno je bogata nutrijentima te odličan izvor željeza, kalcija, magnezija, mangana i fosfora. Vrlo je klimatski prilagodljiva biljka pa dobro uspijeva i kada je velika suša, ali i kada je puno vode. Osim toga, tef je otporan na štetočine, a može se mljeti u brašno ili jesti u raznim jelima kao kaša.

21. Divlja riža

U usporedbi s bijelom rižom, divlja riža sadrži više proteina, cinka i željeza. Divlja riža je zapravo sjeme polu-vodene trave koja raste u divljini, u sjevernoameričkim jezerima i rijekama, i teško ju je pronaći u drugim dijelovima svijeta. Lako je probavljiva i odličan izvor mnogih minerala.

Voće i povrće

22. Cvijeće bundeve

I lišće i cvijeće bundeve je jestivo, hranjivo i ukusno. Poput ostalih tikvi, najbolje uspijeva u bogatoj, dobro isušenoj zemlji u vrućem i vlažnom okruženju. Cvijeće, koje ljudi često bacaju, je bogato mnogim hranjivim tvarima, uključujući vitamin C. 

23. Bamija

Vrlo je prilagodljiva klimatskim promjenama, otporna na vrućinu i sušu. Sadrži mnoštvo antioksidansa, uključujući beta-karoten, xeaksantin i lutein. Kada se kuha, sjemenke proizvode ljepljivu, viskoznu tekućinu, što bamiju čini idealnom za zgušnjavanje juha i variva.

24. Narančaste rajčice

One su slađe i manje kisele od njihovih crvenih rođaka i sadrže do dva puta više vitamina A i folne kiseline (vitamina B) od ostalih sorti. Izuzetno su otporne na bolesti i štetočine.

Lišće i lisnato zeleno povrće

To su najvjerojatnije najhranjivije i najsvestranije vrste povrća. Sadrže dijetna vlakna, puno vitamina i minerala, imaju malo kalorija i povezuje ih se raznim dobrobitima za zdravlje. Zelenio lisnato povrće obično brzo raste, a kože se jesti sirovo i kuhano.

25. Lišće cikle

Lisnati dio cikle je zapravo najhranjiviji dio te biljke, a mnogi ga bacaju. Po nutritivnim vrijednostima to lišće je slično blitvi. Po porciji osigurava do 25 posto preporučenih dnevnih količina magnezija, što pomaže u regulaciji različitih biokemijskih reakcija u tijelu, uključujući funkcije mišića i živaca te kontrolu krvnog tlaka i glukoze u krvi.

26. Rabe brokula

Ova vrsta povrća ima male cvjetne glave nalik brokuli dok je lišće više nalik onome na repi. Okusom je malo ljutkasta i gorka. Lako raste i spremna je za berbu unutar sedam do osam tjedana.Bogata je folnom kiselinom te odličan izvor vitamina A,C i K.

27. Raštika

To je kupusnjača iz obitelji kupusa sposobna izdržati temperature i do minus 15. Ima jaki gorkast okus koji posebno dolazi do izražaja u toplijim krajevima, a okus se mijenja u slatkasti kada je biljka izložena ekstremnoj hladnoći. Prepuna je vitamina C, K i A te odličan izvor mangana i bakra. Ljudi ju znaju sušiti, pretvoriti u prah i dodavati jelima.

28. Moringa

To je drvo koje nazivaju čudotvornim jer brzo raste i otporno je na sušu, a izuzetno je ljekovito. Lišće se bere i do sedam puta godišnje, a bogato je vitaminima A i C te mineralima poput kalcija i kalija. Ovo drvo odlično je za zemlju jer sprječava eroziju tla.

29. Pak-choi (kineska raštika)

To je jedno od najpopularnijih vrsti povrća u Kini, a uzgaja se tijekom cijele godine. Izuzetno je bogato vitaminima K i C, a može se jesti sirovo ili kuhano, prženo. Okus je blag, a tekstura hrskava.

30. Lišće od bundeve

Većina ljudi ga baca, a to je prava šteta jer je bogato hranjivim tvarima - željezom, vitaminom K i karotenoidima. Iako za to nema dokaza, mnogi stručnjaci jedenje tog lišća povezuju sa povećanom plodnošću. Okus je nešto između špinata, brokule i šparoge.

31. Crveni kupus

Iako se naziva crvenim, ovo povrće mijenja boju ovisno o pH vrijednosti tla u kojemu raste. Najbolje mu odgovaraju sunčani uvjeti, vlaga i ilovača. Bogat je vitaminom A kojega ima čak deset puta više od zelenog kupusa, i ima dvostruko veću količinu željeza.

32. Špinat

Ovo povrće sadrži obilje važnih hranjivih tvari - vitamine A, C i K, folnu kiselinu (Vitamin B), željezo te druge minerale i fitonutrijente. Špinat je rođak repe, blitve i quinoe. Raste brzo i odgovara mu hladnija klima gdje se može uzgajati tijekom cijele godine.

33. Potočarka

Jede se i kao salata i kao dodatak juhama, omletima... Voli hladnije predjele i raste potpuno ili djelomično uronjena u vodu, ili u bogatom, vlažnom tlu. Smatra se superhranom zbog visoke razine antioksidanata, osobito beta karotena i vitamina C, a također sadrži značajne količine vitamina A i K. Ima opor, malo gorak, ljutit okus i hrskavu teksturu.

ISTRAŽIVANJE Industrijski prerađena gotova hrana potiče vas da jedete više

Gljive

U svijetu postoji više od 2000 jestivih vrsti gljiva. One su bogate vitaminima B skupine, vitaminom D te proteinima i vlaknima. Prednost im je što često mogu rasti tamo gdje druga hrana ne može i odlična su zamjena za meso.

34. Enoki 

Poznata je i kao zimska gljiva ili zlatne iglice. Raste tijekom cijele godine u divljim nakupinama, a najčešće se jede u Kini, Japanu i Vijetnamu. Enoki gljive bile su jedne od prvih korištenih za prevenciju raka, iako učinak nije dokazan. Jedu se najčešće u juhama i salatama.

35. Maitake

Ova slojevita gljiva može narasti do težine od 45 kilograma i nazivaju je kraljicom gljiva. Raste u podnožju hrasta, brijesta i javora u Kini i Japanu te nekim dijelovima SAD-a. Poznata je po ljekovitim svojstvima. Bogata je vitaminima B skupine i D vitaminom.

36. Rujnica

U Rusiji je to velika poslastica, a u Sibiru ove gljive koriste za olakšavanje tegoba kod raznih bolesti, poput astme, žutice, kod trovanja hranom, ali zdravstvene koristi nisu dokazane. Bogate su vlaknima, a okus im je pomalo orašast, drvenast.

Orašasti plodovi i sjemenke

37. Sjemenke lana

Ova biljka najbolje uspijeva u hladnijim krajevima sa malo sunca. Laneno sjeme se smatra vrlo funkcionalnom hranom zbog toga što sadrži alfa-linolensku kiselinu (omega 3 masna kiselina). Od njega se pravi i ulje, a od vlakana same biljke čvrsta tkanina.

38. Sjemenke konoplje

Ova biljka brzo raste, uspijeva u raznim vrstama tla i ne zahtijevaju gnojiva ili pesticide. Male, hrskave sjemenke imaju mekanu, maslinastu teksturu te su bogate omega 3 i omega 6 masnim kiselinama.

Također, sadrže proteine, vlakna te razne vitamine i minerale. Samo 30 grama ovih sjemenki osigurava jedan gram vlakana, devet grama proteina i dobru količinu željeza. Osim kao hrana, biljka se može koristiti i za proizvodnju papira, odjeće, biogoriva...

39. Sezam

Prema asirskoj legendi, kada su se bogovi susreli da bi stvorili svijet, pili su vino od sezama. Sezam nastaje u mahunama koje se otvore i otkriju mnoštvo zlaćanih sjemenki - otuda i rečenica: 'Sezame otvori se'. Ove sjemenke imaju visok sadržaj ulja te su odličan izvorom bakra i magnezija.

40. Orasi

To je jedna od najstarijih poznatih namirnica, a korištenje oraha u prehrani datira još od davnih vremena, unazad 10.000 godina. Orasi sadrži više omega 3 masnih kiselina i vitamina E od mnogih drugih orašastih plodova te su na glasu kao hrana odlična za mozak. Osim toga, bogati su bjelančevinama, vitaminima i mineralima. 

Korjenasto povrće

Ono sadrži širok spektar vitamina i minerala te je vrlo izdržljivo. Jednom kada se izvadi iz zemlje preživljava relativno dugo u usporedbi sa drugim povrćem.

41. Turovac

Nije široko poznata biljka, a izgledom podsjeća na pastrnjak. Ima slatki, pomalo mošusni okus, a bogat je vlaknima, željezom i vitaminom E. Najbolje uspijeva u hladnoj, umjerenoj klimi kakva je u Francuskoj, Njemačkoj ili Nizozemskoj.

42. Peršin

Korijen peršina postao je popularan u prehrani negdje u 15. stoljeću kada je postao jedan od glavnih sastojaka nizozemskih variva. Bogat je vitaminom C, a osim korijena, jede se i lišće. Otporan je na sušu.

43. Bijela rotkvica

Brzo raste, može se jesti u roku od otprilike mjesec dana. Bijele rotkvice se često sade uz tikvice i bundeve je odbijaju nametnike od njih. Imaju blaži okus u odnosu na crvene. Bogate su vitaminom C i odlične su za probavu.

Klice

Korištenje klica u prehrani seže do 5000 godina unazad kada su kineski liječnici koristili ovu namirnicu zbog izuzetno visokog sadržaja hranjivih tvari. Proces klijanja udvostručuje, a ponekad i utrostručuje količinu nutritivnih vrijednosti biljke.

44. Alfalfa klice

Vjeruje se da je ova biljka podrijetlom iz Irana gdje se uzgaja tisućama godina. Sezona njezinog rasta je duga, biljka je prilagodljiva i sposobna obogatiti tlo. Nakon dan dva zalijevanja male smeđe sjemenke počnu klijati stvarajući bijele izbojke sa blijedo zelenim lišćem. Zovu ih vitaminskim bombama.

45. Klice graha

Nutritivna vrijednost u klicama graha je tri puta veća nego kod samog zrna. Važno ih je prije konzumacije kuhati desetak minuta jer je grah inače pun lektinima, spoja koji je težak za probavu. Kuhanje smanjuje utjecaj na probavu i daje klicama bolji okus.

46. Klice slanutka

U šalici slanutka ima oko deset grama proteina, a u klicama još više. One ne samo da su bogatije nutrijentima, već imaju i intenzivniji okus od zrna. U nekim zemljama od klica se priprema humus koji se po originalnom pravi od samog zrna. Klice ove biljke najlakše je uzgojiti od svih klica, kažu stručnjaci.

Gomolji

Obično su bogati ugljikohidratima i vrijedan su izvor energije. 

47. Korijen lotosa

Lotus može rasti i procvjetati u većini vodenih tla, a njegovo sjeme se čuva jako dugo. Najstariji primjerci sjemena pronađeni su u Kini, stari su oko tisuću godina i bez problema bi danas mogli proklijati. Korijen je od davnina cijenjen kao hrana i lijek. Bogat je vitaminom C.

48. Ube korijen

To je korijen ljubičaste boje s Filipina višegodišnje loze koja se lako uzgaja. Vrlo je hranjiv i brzo naraste. Zovu ga i 'usjevom za gladne' u tropskim i suptropskim predjelima. Bogat je vlaknima i vitaminom E, a okus mu je pomalo slatkast.

49. Korijen jicama

Ovo je fantastična biljka visokog prinosa koja raste i u tropskim i sušnim područjima. Primjerice, u idealnim uvjetima daje 75 tona po hektaru, a u najsušim predjelima 35 tona. To je niskokalorična hrana bogata vlaknima i vitaminom C. Ima dosta vode pa je osvježavajuća biljka koja se najčešće jede svježa. Jede se samo korijen.

50. Crveni indonezijski slatki krumpir (Cilembu)

Ovaj tip slatkog krumpira posebno je tražen zbog okusa i nutritivne vrijednosti. Vrijedan je izvor važnih hranjivih tvari poput vitamina A,C i E te mangana. Uzgaja se uglavnom u Indoneziji.