Tomo Butina spasio stvar, spriječio čudo na Poljudu

Malo tko je vjerovao Hajduku uoči uzvrata finala Kupa. Onih 3-0 iz Maksimira izgledalo je kao nedostižna prednost, samo je Ante Miše stalno ponavljao:
- Možemo mi to, možemo!
I imao je pravo, Hajduk je odigrao jednu vrlo dobru utakmicu, dominirao najvećim dijelom utakmice i - zabijao. Prvi put, drugi, treći! Kalinić, Bartolović pa opet Kalinić za nevjerojatan preokret u samo 17 minuta. Kruno Jurčić je vikao, gestikulirao, nije znao gdje je. Nakon 56 minuta u kojima je Dinamo sigurno čuvao prednost sve se u času okrenulo. Modri su tek nakon 0-2 počeli igrati, do tada su igrali kao Cibalia ili Zadar kada dođu na Poljud. Mandžukić sam u napadu, svi ostali otraga, bez primisli da krenu naprijed.
A tako se ne može igrati na Poljudu. Očito ne može, jer daleko je Hajduk ove večeri bio od savršenog izdanja. No konačno je Nikola Kalinić pokazao da ipak vrijedi sve te milijune, zablistao je i Mladen Bartolović, svoj dio posla odradio i ostatak momčadi. No uzalud im sve to kada utakmica dođe do lutrije penala. Doista lutrije, kako drugačije nazvati seriju u kojoj 'uprskaju' najiskusniji Rosso i kapetan Andrić. I Butina je zaslužio hvalospjeve, ali ovo su dvojica igrača od kojih se promašaj ni u ludilu nije očekivao. A oni su 'spasili' Hrgovića, koji je meč-loptu poslao pokraj gola.
Igor Bišćan je na kraju podigrao i drugi trofej u sezoni, drugi u samo nekoliko dana. Ali ponosni su ove večeri bili i Splićani, odigrali su utakmicu koja je pokazala da su na dobrom putu, da mogu puno više nego što se to činilo u posljednje vrijeme. Dinamo je zabrljao sve što je mogao zabrljati, ali stigla je pomoć s nebesa kada im je najviše trebala. Iako, Butina je obranio dvaput, Subašić je jednom bio blizu da obrani...