do kada ovako ljudi moji. nikoga očito nije ovaj rat opametio ili valjda nije dovoljno izgubio da bi ga opametio. razmislite samo malo što nam je donio; mržnju, jednu ogromnu mržnju, nepravdu, nemoć, lopovštinu, psihičke i fizičke bolesti, siromaštvo u krajnjoj liniji. i onda tu prokletu osvetoljubivost. to je jedan začarani krug gdje svatko misli da je u pravu. a na žalost su svi u pravu. u krivom je bio samo tadašnji politički vrh koji NIJE želio mirnu reintegraciju. a razloge samo oni znaju. po meni je to pohlepa. a dalje se sve zna. svatko je nekoga izgubio. zašto? izgubili smo osmijeh na usnama i radost u srcu. osuđuju se branioci. a zašto - zato jel sam svojim očima gledala što su se donijeli sa "ratišta" i još poslije dobili krasne mirovine. zato su iskreni branioci postali nule jer su u istom košu. moj je savjet zaboraviti jer to nikuda ne vodi. očito nacionalnim oslobođenjem nismo dobili društvenu pravdu - jer pravda nije nacionalna.