Jednom sam doživio da je u tramvaj ušao stariji gospodin. Izgledao je dosta slabo i nepokretno, ruke su mu se tresle i izgledao je kao da će se srušit. Gospodin je sjeo na invalidsko mjesto i dvije stanice nakon toga je u tramvaj ušla starija gospođa. Imala je jednu štaku koju je nosila, a ne oslanjala se na nju, normalno je hodala i stajala i iskreno nije mi djelovala ni u pola loše kao taj gospodin. Ta gospođa je mrtva ladna izvukla invalidsku kartu i rekla gospodinu da se makne jer ona ima dokaz da je invalid. Čovjek nije rječ rekao, ustao se jedva, nekako, držao se za sjedalo, vidilo se iz aviona da jedva stoji. Nju to nije diralo, ona ima dokaz pa je sjela. Ja koji sam sjedio iza i još jedno 3 ljudi, koji su bili pored ili u blizini, je isti tren skočilo i ponudilo čovjeku mjesto. Prihvatio je mjesto pored, a dotičnu gospođu su isflambirali pogledi. I iako je tramvaj bio poluprazan i bilo je još mjesta za sjest, svejedno bi ponudio mjesto toj gospođi da bude bliže vratima jer ima štaku, ali ona je valjda htjela koristit karticu da svi vide da ima dokaz pa je ispalo jako ružno. Dan danas ga se sjetim i koliko mi je bilo drago kad se toliko ljudi ustalo jer su svi primjetili isto što i ja pa nadam se da je i ta gospođa.