Tko sluša cajke, želi se probiti, a metalci se 'furaju' na pamet

Vrijednost vlastita odricanja percipira se najvažnijom slušateljima rocka i moderne klasike, a najmanje važnom slušateljima turbofolka, dok se vrijednost vlastita probitka smatra podjednako važnom slušateljima turbofolka, zabavne glazbe i moderne klasike, a najmanje važnom slušateljima metala, pokazali su rezultati istraživanja o povezanosti glazbenih preferencija s osobnim vrijednostima te crtama ličnosti.

Rezultati istraživanja koju su na studentskom uzorku proveli Tomislav Pavlović, Tena Benaković, Marija Prpa i Anja Wertag predstavljeni su u najnovijem broju časopisa "Društvena istraživanja". 

"Najvažniji nalaz našeg istraživanja je da postoje određeni stereotipi o slušateljima pojedinog glazbenog žanra, ali i da se oni ne pokazuju nužno točnima", rekli su u razgovoru za Hinu viša asistentica na zagrebačkom Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" Anja Wertag i psiholog Tomislav Pavlović koji je dodao kako, iako glazbeni žanrovi prenose informaciju o nekoj osobi, ona nije nužno točna.

"Ako kažem da slušam metal i hip-hop vjerojatno ćete pomisliti da sam otvoreniji za promjene od slušatelja nekog drugog žanra, što zapravo uopće nije istina. S druge strane, ako želim da pomislite da sam otvoreniji promjenama mogu reći da slušam metal i rock i to će kod nekog aktivirati stereotip da su metalci i rockeri nešto otvoreniji i pomislit će da sam ja otvorenija osoba", kazao je.

Pojasnio je i da su se u istraživanju koncentrirali na glazbene stilove jer su primijetili postojanje određenih stereotipa u društvu prema slušateljima određene vrste glazbe,  npr. da su metalci mračni i delikventni i slično. Stoga su odlučili vidjeti ima li to kakve veze s realnošću i koliko su ti stereotipi točni. Pojasnio je kako su u prvom istraživanju istraživali povezanosti crta ličnosti, glazbenih preferencija i osobnih vrijednosti, a u drugome stereotipe o slušateljima pojedinih glazbenih žanrova.

Tako je istraživanje pokazalo i da se vrijednost zadržavanja tradicionalnih odnosa (poštivanje običaja i ideja koje promiču kultura ili religija, stabilnost društva i sl.) percipira najvažnijom slušateljima moderne klasike (crossover) i zabavne glazbe, a najmanje važnom slušateljima metala i rapa.

Otvorenost promjenama ( nezavisnost misli i odabir djelovanja, traženje izazova u životu i sl.) ispitani studenti percipiraju najvažnijom slušateljima rocka i metala, a najmanje važnom slušateljima zabavne glazbe i turbofolka, koji su procijenjeni najmanje otvorenima prema promjenama.

Reperi su, percipira se, manje skloni vlastitom probitku ( kontrola i nadmoć nad ljudima i resursima, društveni prestiž i status) i zadržavanju tradicionalnih odnosa. Pokazalo se i da studenti koji su sudjelovali u istraživanju imaju relativno negativne stereotipe o slušateljima turbofolka kojih se većinom percipira kao osobama kojima je važan osobni probitak, pri čemu su im manje važni vlastito odricanje ( tolerancija i zaštita dobrobiti svih ljudi i prirode, razumijevanje) i otvorenost prema promjenama.

Tek nešto manje negativni stereotipi postoje o slušateljima zabavne glazbe koje se smatra sklonijima vlastitom odricanju, ali i zadržavanju tradicionalnih odnosa. Slušatelje moderne klasike percipira se podjednako sklonima vlastitom odricanju kao i slušatelje metala, ali od njih više teže vlastitu probitku i održavanju tradicionalnih odnosa. Pri tome su slušatelji metala nešto manje bili procijenjeni otvorenima prema promjenama. 

Istraživanje je pokazalo i da muškarci više vole slušati metal, a žene pop, modernu klasiku (Apocalyptica, 2Cellos, Maksim Mrvica i Lindsey Stirling) i zabavnu glazbu.

Pavlović je kazao i da se u nekim ranijim istraživanjima pokazivalo da postoji povezanost između slušanja metala i delikvencije kod adolescenata, a što se u njihovu nije pokazalo. Smatra i da je razlog tomu što su ranija istraživanja više uzimala u obzir adolescente koji su slušali metal i u tom životnom periodu kada možda i jesu bili agresivniji ali su s godinama našli bolje načine iskazivanja emocija, a ne kroz agresiju.  

Pavlović je napomenuo i da im je bilo zanimljivo usporediti percipirani sustav vrijednosti slušatelja metala i rocka sa slušateljima moderne klasike, budući da velik dio glazbenoga repertoara "modernih klasičara" predstavljaju klasične obrade metala i rocka. Rezultati su pri tome pokazali da su slušatelji moderne klasike procijenjeni podjednako sklonima vlastitom odricanju kao i slušatelji metala, ali su od njih više težili vlastitu probitku i održavanju tradicionalnih odnosa, dok su nešto manje bili procijenjeni otvorenima prema promjenama.

Time je, smatra, ocrtan doprinos elemenata klasike intenzivnim i buntovnim žanrovima, čije skladbe izvedene na klasičnim glazbalima ostavljaju drukčiji dojam o osobama koje ih stavljaju iznad njihovih izvornih verzija. 

Pavlović je rekao i da je njihovo istraživanje rađeno na malom uzorku studenata te će trebati još daljnjih istraživanja kao bi se u konačnici mogli izvući konkretniji zaključci da osobe koje slušaju određenu vrstu glazbe imaju više izražene neke karakteristike, a manje neke druge.