Domenico Sisgoreo spasio je Marija Budimira, bivšeg vaterpolista Jadrana, kojem je pozlilo. Sisgoreo je jednom prilikom izvukao čovjeka iz gorućeg auta, u Splitu je spasio ženu koju je udario auto na 'zebri'
DOMENICO SISGOREO
Tko je junak koji je spasio život Budimiru? U Hajduku od 1983.
Domenico Sisgoreo (56), koji je na večeri na blagdan svetog Stjepana oživljavao bivšeg vaterpolista Jadrana Marija Budimira, , Hajdukov je fizioterapeut od 1983. godine.
Na sreću, bio je na večeri u splitskom restoranu kad je Mariju Budimiru pozlilo.
Zajedno s još jednim čovjekom oživljavao ga je i stabilizirao do dolaska Hitne.
- Pričali smo na ulazu u restoran kad se to sve dogodilo. Pitao me gdje su ostali, okrenuo se prema stepenicama i jednostavno se srušio. Odmah smo skočili, jedan čovjek mu je masirao srce, ja sam mu davao umjetno disanje. Vrlo brzo smo mu vratili puls, počeo je disati, a onda smo ga izgubili i tako triput dok nije došla Hitna pomoć, a potrajalo je sve to gotovo pola sata. Liječnik mu je dao četiri injekcije adrenalina, bio je spreman i defibrilator, ali na sreću, nije bilo potrebno - rekao nam je Sisgoreo.
I nije mu prvi put da spašava živote.
Kod Banje Luke je izvukao čovjeka iz gorućeg automobila, a u Splitu je spasio ženu koju je na pješačkom prijelazu udario automobil. Kasnije je preko radija čuo da se žena raspituje tko ju je spasio, ali nikad se nije javio.
Igračima pohao gumenu krpu
Čak i oni koji nemaju pojma tko je Domenico Sisgoreo lako će ga prepoznati na Hajdukovoj klupi - i usred zime čovjek je u majici kratkih rukava. Obuče trenirku tek kad je “debeli” minus.
I tako već 35 godina, koliko bez prekida brine o igračima, ali i o dobroj atmosferi. Osim što je nadaleko poznat kao sjajan fizioterapeut, Sisgorea znaju i po šalama, više ili manje “okrutnim”.
Ostao sam bez spreja pa sam išao 'šššššššš'
Stožeru Hajduka jedanput je umjesto liganja servirao pohane komadiće gumene krpe, drugi put sendviče od sira i pršuta između kojih je bila folija, a zaštitni znak mu je masaža kremom za zagrijavanje.
Svakom novom igraču tom kremom namaže nezgodno mjesto pa bude skakanja i trke pod tuš.
Najdraže podvale igračima rado se sjeća.
- Uoči utakmice kvalifikacija za Ligu prvaka od Andola sam izrezao kvadratiće i rekao igračima da su to nove tablete od kojih će letjeti. Odigrali su vrhunski, a nakon utakmice mi je par njih u povjerenju reklo da bi još dvije utakmice mogli odigrati - smije se Sizgo, pravi čovjek za otkrivanje tajne “čudotvornog” spreja, koji na terenu ozlijeđenog igrača oporavi u trenu.
- Sprej je smjesa anestetika i leda, malo ohladi bolno mjesto i smanji bol, ali njegov psihološki učinak je puno važniji. Evo, jedanput mi se sprej ispraznio, ali sam igraču skinuo čarapu i ustima napravio zvuk ‘šššššš’, kao da ga sprejam. Sudac i doktor Čukelj u čudu su me gledali, ali igrač je odmah ‘ozdravio’ i nastavio igrati - s osmijehom se prisjeća Sizgo, koji nije želio reći o kome se radi.
Zadnji kup Jugoslavije najdraža mu je utakmica
Diskrecija je jedno od zlatnih pravila njegova zanata, igrači mu se povjeravaju puno češće nego trenerima.
- Moraš biti poput ‘crne kutije’, sve tajne moraju ostati tajne. Zato sam i dan danas dobar s igračima koje sam zatekao u svlačionici na prvom treningu, Sliškovićem, braćom Vujović, Jerolimovom, Cukrovom...
Kaže da su mu svi isti, ne izdvaja nikoga, ali zna koja mu je najdraža utakmica.
- Zadnji kup Jugoslavije, gol Bokšića u Beogradu. Znali smo kamo idemo, nosili smo crni flor za poginule redarstvenike i pobijedili kasnijeg prvaka Europe.
Priključio se obrani domovine
Uskoro je započeo rat, pucalo se i po Poljudu.
- Pucali su po nama iz Lore, ali i mi smo uzvraćali. Ubrzo sam se priključio gardi, u kojoj sam proveo oko godinu dana, kad sam demobiliziran na zahtjev Hajduka. Trebao im je iskusan maser za Ligu prvaka...
Velika rana na srcu mu je posao u reprezentaciji.
- Počeo sam 1997. kod Ćire, nakon SP-a 1998. bio sam dio svih stožera do izbornika Nike Kovača. U stožeru su bili još i Čukelj i Rakić iz Hajduka, danas više nema nikoga ni blizu reprezentacije...
Izvukao čovjeka iz gorućeg auta i spasio ženu u Splitu
U karijeri je prošao puno i vidio gotovo sve.
- Najgore ozljede? Golmanu juniora lopta je slomila prst, kost mu je prošla kroz rukavicu. Marijanu Buljatu sam 45 minuta do dolaska hitne držao nogu rastegnutu da mu kost ne probije kožu. Kad sam se digao, nisam više osjećao ruke.
- Nakon utakmice u Banja Luci u kanjonu
Vrbasa smo Fabo Čukelj i ja izvukli čovjeka iz gorućeg automobila. U Splitu sam spašavao ženu koju je ‘pokupio’ automobil na pješačkom. Bilo joj je slomljeno koljeno, a nitko nije žalio stati. Zaustavio sam automobil, ubacio je i poslao u bolnicu. Čuo sam na radiju da traži tko ju je spasio, ali nisam se javio...
Njegovi prethodnici Božidar Soldo i Danko Rožić, koji su također desetljećima bili u Hajduku, nastradali su u prometnim nesrećama. No Sizgo se ne boji..
- Pazim se, ali neće grom u koprivu. Cijelu Europu sam prošao u kombiju... - nasmijao se Sisgoreo, ponosan na fotografiju na kojoj masira legendarnog Blaža Sliškovića.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
